Razdoblje katoličke obnove dovelo je u Međimurje i franjevce (1659.) koje su velikaši Zrinski doveli u Čakovec.

Grb sa crvenim i bijelim kockama prvi put se pojavio na talirima Ludovika I, a na pisanom dokumentu nalazi se prvi puta na izbornoj ispravi, kojom su hrvatski velikaši 1. I 1527. na saboru u Cetinu izabrali Ferdinanda I Habsburgovca za hrvatskog kralja.

Kad je Stipančić došao svečera kući, bio je potpuno uvjeren da je pop Vukasović ludi fantast kojega će mađarski velikaši ismijati u saboru.

Dolazak hrvatskih redovnika u Erdelj bio je dio potpore koju je nezadovoljnim katoličkim plemićima u protestantskom okružju Erdelja ponudio ostrogonski kardinal Péter Pázmány. [ 7 ] Ta je pomoć značila da će im poslati mađarske katoličke svećenika s kojima su bili i Hrvati iz uže Hrvatske. [ 8 ] Ta je katolička ispomoć koji su erdeljski velikaši zaiskali stigla je i iz Bosne što je značilo da su im došli hrvatski bosanski franjevci.

Ako ban Tvrtko kratko iza smrti svoga strica Stjepana II. ide mirno u posjete Zahumlju, i ako zahumski velikaši prisustvuju bosanskom državnom sastanku u Milima godine 1354. za živa cara Dušana Silnoga (20. prosinca 1355.), to govori, da nejaki ban Tvrtko nije oteo Zahumlje moćnomu caru Dušanu, nego da je tu zemlju naslijedio od svoga strica, koji je morao prije svoje smrti Zahumlje osloboditi od srpskoga zaposjednuća. [ 6 ]

Budući da je Matiji Korvinu tada, kad je izabran kraljem, jedva bilo 15 godina, izaberu velikaši njegova ujaka Mihajla Szilagyija gubernatorom na pet godina.

Dake 1453. deset godina prije nego li je Bosna pala pod Osmanlije, očito izbija žalosna istina gdje se vidi iz Hercegove isprave, da su sami velikaši utirali put tuđincu osvajaču u nesretne naše zemlje.

Poslije teškog poraza europske križarske vojske u sukobu s Osmanlijama kod Nikopolja 1396. godine, počinju sve češći prodori turskih postrojbi u Bosnu, gdje se sve više ističu velikaši, koji su vladali poput kraljeva.

Jer trgovci tvoji bijahu velikaši zemlje i čaranja tvoja zavedoše sve narode; 24 tebi se našla krv proroka i svetaca i svih zaklanih na zemlji. " Pobjednička pjesma u nebu 19 19 Nakon toga začujem kao jak glas silnoga mnoštva na nebu: " Aleluja

Dok od konca 13. stoljeća, srednjim dijelovima Bosne, Usorom, gospodare slavonski velikaši roda Prijezde, zapadnim dijelovima Bosne (Donji kraji) gospodare sve do 1322. godine hrvatski velikaši, knezovi Šubići Bribirski.

- Na sliedećoj stranici poviestničar Aali opet se osvrće na nas pa veli: " Bez sumnje Bosanci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnošću, kao age i zapoviednici obrazovanošću i vrlinom; ako dodju do časti Velikih vezira u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, pa ih velikaši hvale i odlični umnici slave. "

Krstjani (kojima su pripadali, bar nominalno, i neki istaknuti bosanski velikaši kao vojvoda Hrvoje), koliko se može procijeniti, nikad nisu činili većinu stanovništva, niti su stvorili vjersku organizaciju na državnoj razini, te su prirodno nestajali misionarskim radom dominikanaca i, posebno, franjevaca.

Tu su bili i poljski velikaši, željni osvajanja i koristeći vezanost sa njemačkim jedinicama, upadali su duboko u rusku teritoriju, pljačkajući i paleći sve pred sobom.

No pošto je to sve bilo usklađeno od strane Engleza, koji svim silama navališe na Krim i Sevastopolj, ruske snage se razdvojiše i samim tim oslabiše, a velikaši iz Gruzije su takođe imali svoje planove.

Svoj prvi spomen bilježi u trećem desetljeću 16. stoljeća kada su ga dali sagraditi hrvatski velikaši Zrinski kao mjesto obrane od Turaka koji su već bili osvojili istočnu Slavoniju.

Odmah su mu u posjete krenuli brojni velikaši koji su kralja priznavali, ali i bili puni bijesa na Mladina.

Zbog toga je opet zavladalo veliko nezadovoljstvo, pa su neki velikaši počeli razmišljati da izaberu novog kralja.

ÂťMi, (...) baruni, velikaši i plemići Kraljevina Hrvatske i Slavonije priznajemo i glasom ovoga dajemo na znanje svima da pošto su ovih nedavno minulih dana sve one borbe, razmirice, nesporazumi i neprijateljstva ⠀ koja su se odavna porodila među prejasnim i preuzvišenim vladarima i gospodom, carem Fridrikom i Maksimilijanom rimskim kraljem itd. s jedne strane, a prejasnim pokojnim Matijom kraljem ugarskim, češkim, dalmatinskim, hrvatskim itd., gospodarom našim premilostivim, kao i ovim slavnim Ugarskim Kraljevstvom s druge strane, te su do ovih vremena potrajala, na temelju stanovitih ugovora, koje su njihova veličanstva po svojim poslanicima pod stanovitim uvjetima sklopila ⠀ utaložena i posve ugasla; a da bude među istim trima veličanstvima i njihovim kraljevinama, gospoštijama, vladama i podanicima vječiti mir i savez utanačen, utvrđeno i zaključeno bi u Požunu u ponedjeljak nakon blagdana sv. Leonarda Ispovjednika, godine Gospodnje minule 1491, među ostalim ovo: Ako bi se dogodilo da spomenuti prejasni gospodin Vladislav, kralj i gospodar naš milostivi, umre bez zakonitih sinova ili ako takve ostavi, a oni umru bez potomaka, u takvom slučaju obvezani su izabrati i priznati gospoda crkveni dostojanstvenici, baruni, grofovi, velikaši, plemići, gradovi i ostali stanovnici ove Kraljevine Ugarske, čitavo ovo kraljevstvo i ostale kraljevine i pokrajine k ovomu spadajuće, za svoga zakonitog i nesumnjivog kralja i gospodara spomenutoga prejasnog gospodina Maksimilijana, kralja rimskoga i ugarskoga, dalmatinskoga, hrvatskoga itd., ili ako ovaj ne bi živio, jednoga od njegovih sinova, ili ako ovi ne bi živjeli, onda jednoga od njegovih zakonitih muških potomaka po izravnoj lozi.

Osim hercega Stjepana Vukčića Kosače i njegovih sinova ističu se u 15. st. velikaši Radivojevići-Jurjevići-Vlatkovići.

Razni i brojni gospodari Medvedgrada (zagrebački biskupi, velikaši Gregorijanci, Alapići, Arpadovci, Zrinski, grofovi Celjski i dr.) novačili su radnu snagu i vojsku, osim iz drugih naselja, najvećim dijelom iz redova siromašnog puka Župe Sv. Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu.

Zbog toga su se velikaši počeli otvoreno okupljati oko bana Nikole Zrinskoga.

Uz Omer-pašu pristali su hercegovaà ki velikaši - Smail-aga à engià ¦ i beg Stoà anin.

Krajem XIII st. (1282. g.) ličko - krbavski velikaši Gusići - Kurjakovići tu su kulu temeljito pregradili i podigli utvrdu pravokutna oblika, koja je služila za obranu njihovih posjeda oko Novigrada.

Nos Maximilianus secundus... poče bilježnik čitati, »kralj da je teškim srcem od svojih vjernih savjetnika razabrao kakva je sila zavladala u Slavoniji, da su neki velikaši i plemići, pod noge vrgnuv zakon i pravdu, zlotvornu ruku digli na kraljeva namjesnika, na - - bana, a pred svima -«

Protestantski velikaši voljeli su i poticali cenzuru, jer pomoću nje, mogli su obuzdati dobro-utemeljene optužbe protiv njihove pljačke vlasništva Crkve, ili drugih sebičnih djela, ili čak kriminalnih djela. (Janssen, XIV 507)

Velikaši se uzbuniše, manje plemstvo smijaše se potajno, seljaci uzdahnuše, ban Drašković slegnu ramenima, sav se je svijet čudio da još na svijetu pravde ima, ali sred toga sveopćeg čuda reče Fran Frankopan banu drugu Draškoviću:

Prema naredbi Hrvatski se sabor sastojao od 192 birana zastupnika [ 1 ] i neodređenog broja virilista koji postaju članovi Sabora bez izbora (virilisti su bili svi punoljetni velikaši: knezovi, grofovi i baruni, svi viši državni funkcioneri: veliki župani, podban, riječki gubernator, potkapetan Kraljevstva, biskupi, vladike, protonotar, predsjednik Sudbenog stola u Zagrebu i dr.).

No tom saboru nisu prisustvovali hrvatski velikaši, pa odluke i zaključci doneseni bez njihova pristanka nisu mogli imati za Hrvatsku nikakva značenja ni obveze.

Iako su ovu utvrdu prisvajali i oduzimali pojedini velikaši, do 1848. god. u gradu se čuvaju važniji spisi turopoljskog arhiva i održavaju spravišća.

Ako je turska vojna pomoć bila u početku od velike važnosti, dugoročno je bila štetna, jer ugarski i slavonski velikaši nisu uglavnom htjeli ni čuti da se makar i posredno podlože svom smrtnom neprijatelju, pa se Zapoljin tabor nastavio osipati.