Legenda Ivana Susanina imala je oskudnu dokumentarnu osnovu: povlasticu koju je 1619. dodijelio car Mihajlo Fjodorovič, prvi ruski vladar iz kuće Romanova, nekom Bogdanu Sobininu, seljaku iz sela Domnino u okrugu Kostroma, i koja je Sobininim nasljednicima svake godine obnavljao svaki vladar Romanov, sve do prvoga Nikole, odobravajući izuzeće od određenih poreza i obveza kao priznanje zasluga Sobininovog tasta, Ivana Susanina koji Âťpateći neizmjerne muke u ime Nas u rukama rečenih poljskih i litvanskih osoba nije rekao rečenim poljskim i litvanskim osobama gdje se Mi nalazimo u to vrijeme, a rečene poljske i litvanske osobe stvarno su ga mučile do smrti.ÂŤ 6 To jest, Ivan Susanin je po cijenu života sakrio od poljskih istražnih tijela boravište Mihaila Fjodoroviča, šesnaestogodišnjeg potomka stare velikaške obitelji, kojeg je pučka skupština u veljači 1613. izabrala za cara, okončavši tako Âťvrijeme poteškoćaÂŤ koje se odnosilo na rusko nasljedstvo i pronalaženje dinastije koja će vladati Rusijom do 1917. Ime Ivana Susanina ušlo je u povijesnu literaturu 1792, a njegovo djelo uljepšao je i ovjekovječio Sergej Glinka (skladateljev rođak) u svojoj Ruskoj povijesti u svrhe obrazovanja (Ruskaja istorija v pol ' zu vospitanija, 1817), kada je ušla u sve dječje udžbenike i postala dio domoljubne svijesti svakoga Rusa. 7