Mnogi politicari u Republici Hrvatskoj su nasljednici jugopartizanske i cetnicke velikosrpske politike koji u ime laznog antifasizma progone hrvatske branitelje i generale, pa i sveukupni hrvatski narod samo za to sto su ti hrvatski branitelji, uz podrzku hrvatskoga naroda uspjeli stvoriti hrvatsku drzavu, iako ne na podpunom narodnosnom i povijestnom hrvatskom drzavnom podrucju.

Stradanja Srba za i nakon Oluje neusporedivo su mala naspram stradanja drugim naroda tijekom četiri godine, ta stradanja posljedica su velikosrpske politike i bila su vrlo mala cijena za konačni mir na ovome području.

Stalno se je tražila odgovornost cijeloga državnog i vojnog vodstva, a optužnice protiv hrvatskih generala i optužnica protiv državnog i vojnog vodstva na čelu s Tuđmanom i u slučaju Gotovine i Markača i u slučaju Praljka i ostalih bili su glavni argumenti pete haaške kolone u optuživanju Hrvatske, a ustvari u podršci velikosrpske politike i jugoslavenske opcije.

Frane Vrkljan iz ZPH Ličko-senjske županije rekao je da protjerivanje ličkih Hrvata nije bio izolirani izgred, nego realizacija stogodišnjega plana velikosrpske politike.

Ako je po svojoj već dovoljno prepoznatljivoj uređivačkoj politici omalovažavanja Domovinskog rata i praktički propagatora velikosrpske politike izjednačavanja krivnje za taj rat Zoran Šprajc smjestio proslavu 20. obljetnice oslobađanja Maslenice u 25. minutu Dnevnika, onda to nikako nije smio upravo zbog činjenice da su i predsjednik Republike i predsjednik Sabora i premijer bili nazočni tom događaju.

Za svoju osvajačku politiku Slobodan Milošević imao je djelomičnu podršku Zapada (vlade Velike Britanije, SAD i Francuske), te podršku Sovjetskog Saveza, dok je vlada Savezne Republike Njemačke bila protiv velikosrpske politike, a podršku Hrvatskoj davala je Sveta Stolica na čelu s papom Ivanom Pavlom II. (Tuđman je 1991. odbio već dogovoreni hrvatsko-slovenski obrambeni savez.)

Ova knjiga zaslužuje da bude na polici svakog hrvatskog domoljuba, jer je Boričevac simbol stradanja hrvatskog naroda i žrtva velikosrpske politike koja i dalje prijeti hrvatskom narodu.

01.02.2011. u 21:43 h atrpimir je napisao/la: 01.02.2011. u 21:42 h atrpimir je napisao/la: JUMANJI a kaj ako je mubarak nevin? možda nije zločin podržavati diktaturu? purda je nevin već po tome što je rušio totalitarni jugoslavenski režim i vojsku koja je rušila i palila u službi velikosrpske politike. trebali bi mu dati orden za hrabrost i doprinos demokraciji.

Država ili narod pak to bez pravnoga sankcioniranja zločina ne mogu učiniti, jer bi se takvim oprostom izbrisale granice između dobra i zla, što na kraju i jest cilj velikosrpske politike.

Upravo je otpor velikosrpske politike bio prijetnja mladoj hrvatskoj demokraciji u ostvarivanju svojih opravdanih težnji.

Svjesno se, naime, antagoniziralo pripadnike srpske manjine u Hrvatskoj koju je Milošević u isto vrijeme nastojao upregnuti u kola svoje prividno projugoslavenske, a zapravo samo i jedino velikosrpske politike, iskreno je kritičan, pa i prema sebi osobno, Stipe Mesić.

U raljama velikosrpske politike našli su se oni srbi koje je režim Slobodana Miloševića uspio uplašiti hrvatskom idejom o životu u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj.

U toj likvidaciji vlastitoga naroda i njegove države, nažalost, sudjelovali su masovno i hrvatski boljševici, što je uostalom i bio jedan od glavnih ciljeva velikosrpske politike.

Doduše, oko Jadovna ima još jama koje nisu istražene, a spekulira se kako u njima ima ostataka srpskih i hrvatskih žrtava, žrtava prije i poslije 1945. Zanimljivo, Pusić se umjesto na stručni i službeni dokument radije poziva na proizvoljne tekstove Đure Zatezala, ideologa velikosrpske politike i poznatog mistifikatora.

Mladić je bio produkt velikosrpske politike.

" Nećemo ulaziti u razloge zbog kojih je odvjetnik Nobilo dao takvu izjavu, ali smatramo da takve ili slične izjave definitivno vode k izjednačavanju krivnje svih za ratove koji sus e vodili na području bivše Jugoslavije, a što je, jedna od glavnih premisa velikosrpske politike zadnjih godina ", stoji u priopćenju Sindikata policije Hrvatske, koji je u ime velikog broja policajaca, svojih članova, koji su od 1990 do 1995. stupili u obranu Hrvatske osudio Nobilovu izjavu.

Predsjednik te izvanparlamentarne stranke Dražen Keleminec traži da se prekine financiranje »Novosti« iz proračuna i da se sudski zabrani njihovo objavljivanje zbog širenja mržnje i velikosrpske politike.

Sjećate li se da je srpski političar Mirko Tepavac odmah nakon Oluje u jednim srpskim novinama izjavio kako je taj odlazak Srba rezultat velikosrpske politike i da su za to odgovorni Memorandum SANU i Srbi u Srbiji?

Što ti i ostali koji navode taj Jasenovac hoćete osim zloupotrebljavati njegove žrtve za ciljeve Velikosrpske politike?

Ustaški pokret je osnovan 7.1.1929. kao oslobodilački pokret protiv velikosrpske politike kralja aleksandara, Pavelić je naime napisao knjigu na njemačkom jeziku davno prije rata: " Die kroatische Frage " (Hrvatsko pitanje) i tada već nagovjestio da će se Hrvati žele borit za vlastitu državu.

Nije li upravo ta optužnica signal i poticaj Koštunici i Đinđiću u njihovim izjavama koje su nastavak iste one velikosrpske politike koja je počinila masovne zločine tijekom Domovinskoga rata nad Hrvatima, Muslimanima i Albancima, a koje lideri međunarodne zajednice i njezine institucije pravdaju ili nijemo promatraju kao 90. i 91. godine.

- Treći entitet nije interes hrvatskoga naroda već je samo interes velikosrpske politike koja čini sve da BiH dezintegrira.

Taj sramotni pokušaj rehabilitacije četničkog vojvode i ratnog zločinca Draže Mihailovića djelo je nacionalističke, pročetničke i velikosrpske politike temeljene na suludim šešelj - miloševićevskim idejama Velike Srbije.

Nitko tko je bio i sam žrtva Miloševićeve velikosrpske politike ne može biti žrtva ponovno kao što se to dogodilo gospodinu Purdi ", rekla je.

" Nitko tko je bio sam žrtva Miloševićeve velikosrpske politike, ne može ponovno biti žrtva, kao što se to dogodilo gospodinu Purdi.

- Nisam baš siguran kako će se i to dogoditi, no valja odmah reći kako su te teze posebno sulude, naprotiv činjenica je kako je Hrvatska u 3 - 4 navrata spasila BiH od pada u ruke velikosrpske politike.

Premda je Hrvatska bila objektivna žrtva ekspanzionističke velikosrpske politike - koja zahvaljujući žrtvama hrvatskih branitelja nije uspjela već je u Hrvatskoj doživjela poraz - u njoj su vrlo glasne i djelatne političke snage koje iznova ranjavaju ratne žrtve pa čak na javnu Hrvatsku televiziju dovode Miloševićeva ministra i četničkog propagandista koji se uz ostalo usuđuje usred Zagreba uspoređivati bl. Alojzija Stepinca sa samim četničkim vođom Dražom Mihailovićem.

Štoviše, u Srbiji se pojavio i novi Memorandum2 koji se u novim okolnostima i uvjetima zalaže za nastavak velikosrpske politike na ovim prostorima, a posebice prema Hrvatskoj.

O toj novoj velikosrpskoj politici koja predstavlja opasnost za stabilnost na ovom prostoru u Hrvatskoj postoji Hrvatska šutnja2, baš kao što je postojala uoči raspada Jugoslavije kad je na čelu velikosrpske politike zajahao Slobodan Milošević.

Jer kako drugačije nazvati ovo pažljivo izbjegavanje svakog spomena velikosrpske politike, makar i u jednoj rečenici, čime se svjesno ustrajava na zamagljivanju pobune Srba u Hrvatskoj i zajedničke agresiju četnika i srbizirane jugoslavenske armije na Hrvatsku državu, što je i dovelo do ratnih stradanja i nesrpskog i srpskog stanovništva.