Jedan od aktera događaja 5. svibnja 1991. Branko Peran prisjetio se kako su škverani iskazali spremnost na otpor velikosrpskoj politici.

Došao je trenutak da mlada Hrvatska demokracija pokaže zube komunističkom jarmu i velikosrpskoj politici.

Na današnji dan 1991. godine radnici su podizanjem hrvatske zastave u krugu tadašnjeg MRTZ Velimir Škorpik " izrazili otpor prema velikosrpskoj politici koju je provodila tadašnja JNA.

O toj novoj velikosrpskoj politici koja predstavlja opasnost za stabilnost na ovom prostoru u Hrvatskoj postoji Hrvatska šutnja2, baš kao što je postojala uoči raspada Jugoslavije kad je na čelu velikosrpske politike zajahao Slobodan Milošević.

Cijela BiH-a će uskoro biti Srbija-jer Vi muslimani gledate Hrvate kako se iseljavaju i ništa ne poduzimate, a da nije bilo Hrvata i njihovog vođe dr Franje Tuđmana, te se velikosrpskoj politici, bez ikakovog naoružanja suprostavili-ve ć 20 - ak godina bi BiH-a bila cijela tzv. Republika srpska, osim Z. Hercegovine, a vi muslimani to nećete, nikako da prihvatite (pogl edajte što kaže UN-ov diplomat Frecsis Fukuyami-Tuđman je pacifizirao dvije države-RH-a i BiH-a) i za 20 - 30 ak godina priključena Srbiji.

Smatram da je u vođenju njihove politike prema Bosni i Hercegovini i bosanskim Hrvatima, koja je čitavo vrijeme išla na ruku jedino velikosrpskoj politici (o čemu postoji mnoštvo dokaza, stenograma, intervjua), veliku ulogu odigrao i KOS.

Četvrto, sve znate o velikosrpskoj politici i njenom kontinuitetu, ali baš ništa o bujanju fašizma odnosno ustaštva u Hrvatskoj.

Istodobno su Stjepan Radić i njegova Hrvatska pučka seljačka stranka (od 1920. Hrvatska republikanska seljačka stranka) ustrajavali na stajalištu republikanizma i poštovanja hrvatske državne i nacionalne posebnosti, postajući središnja hrvatska stranka i glavna snaga otpora velikosrpskoj politici dinastije Karađorđevića.

Umjesto toga hrvatsko državno vodstvo tetoši petu kolonu koja je sve agresivnija i povlači poteze koji pomažu ostvarivanju glavnih ciljeva Memoranduma II., koji objektivno pomažu velikosrpskoj politici na štetu hrvatskih nacionalnih interesa ali i na štetu istine.

Vrlo riskantna utakmica, gdje Hajduk iz dišpeta nastupa u Beogradu noseći crnu traku zbog poginulih junaka Hrvatske u Borovu Selu prkoseći velikosrpskoj politici i braneći hrvatsku čast.

Upravo preko HTV-a Mesić se obratio javnosti rekavši ovako: " Ako sam rekao, bio je to taktički ustupak, pogrešan i promašen, onima koji su Hrvate u otporu velikosrpskoj politici i četništvu kao njezinu osloncu nastojali mobilizirati na koketiranju s ustaštvom ".

Dvadeset druga godišnjica podizanja hrvatske zastave u Remontnom brodogradilištu Šibenik, u sjećanje na događaj kojim su radnici tadašnjeg MTRZ-a Velimir Škorpik, okruženi neprijateljskom JNA, iskazali svoj bunt i otpor velikosrpskoj politici i balvanizaciji hrvatskih cesta, obilježena je kao i prijašnjih godina, s tom razlikom što joj je ove godine nazočio i general Ante Gotovina.

Na žalost to je činjenica iz jednostavnog razloga što su činovnici uvijek bili podložni velikosrpskoj politici.

U kritičkom promatranju događanja u Hrvatskoj i u NOV Hrvatske, osvrnuo sam se na razne falsifikatore povijesti i na literaturu koja se posljednjih petnaest godina pojavila u miloševičevskoj velikosrpskoj politici ili u tuđmanističkoj historiografiji, u kojoj se omalovažavalo i iskrivljavalo značenje i doprinos antifašističke borbe naroda Hrvatske i NOV Hrvatske pobjedi nad fašističkim silama Osovine i kvislinškim tvorevinama u Hrvatskoj, Srbiji i na drugim područjima.

Dodao je kako " ni jedna vlada ni bilo koji predstavnik EU, niti bilo tko drugi na ovome svijetu, nema pravo u Hrvatskoj sada u miru u djelo provesti ono što u ratu nije uspjelo velikosrpskoj politici - podijeliti Hrvatsku po liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag ". D. Ciglenečki/Z. Crnčec

Tim presudama se jasno iz Haaga presudilo velikosrpskoj politici, kojoj još uvijek drže stranu neki " slobodni " mediji u Hrvatskoj i pojedinci.

Dr. sc. Ante Nazor izložio je temu o velikosrpskoj politici na primjeru Voćina u vrijeme demokratskih promjena u Hrvatskoj dok je Miroslav Gazda govorio o srpskoj agresiji na Voćin 1991. godine detaljnije opisavši događaje od početka rata do 13. prosinca te godine kada je ubijeno 47 Hrvata civila, a crkva u potpunosti razorena.

Zbog svega toga pobuna branitelja koji su shvatili da moraju još jedanput obraniti Vukovar i istinu o Domovinskome ratu, da moraju dati priliku hrvatskoj vlasti da konačno prestane služiti velikosrpskoj politici, ima veliko značenje.

Britanska potpora velikosrpskoj politici ostat će konstantna tijekom cijeloga rata, pa je tako pod odlučujućim utjecajem gore spomenutoga lorda bilo onemogućeno slanje mirovnih snaga u Hrvatsku početkom rata.

Riječ je o tzv. Memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) 2, koji se kao i prethodni, temelji na velikosrpskoj politici ' krvi i tla ' prema kojoj je Srbija tamo gdje žive Srbi.

Oni pokazuju da je glavni problem ne u Daytonskome sporazumu, iako je i on uspostavio vrlo kompliciranu državu, nego u neustavnim promjenama Daytona putem odluka Ustavnoga suda, odluka visokog predstavnika i donošenjem zakona kojima je bitno promijenjena struktura Bosne i Hercegovine, osobito kojima su Hrvati faktično ostali bez svih prava i koji u očaju traže saveznika ili u velikosrpskoj politici ili bošnjačkoj unitarističkoj politici.

Da je bilo tko u Hrvatskoj htio razgovarati o odcijepljenju u takvim granicama možda bi sve i završilo bez rata a kako nije bilo takvih političara u Hrvatskoj velikosrpskoj politici je jedini izlaz bio rat.

Sukladno velikosrpskoj politici, odvijao se i daljnji razvoj tzv. agrarne reforme u razdoblju nakon 1921. godine.

Argumentacija da je ćirilica ne prihvatljiva, jer su Srbi činili zločine u Domovinskom ratu, daje legitimitet velikosrpskoj politici iz 90 - ih godina, jer su i oni svoje protivljenje hrvatskoj neovisnosti opravdavali zločinima počinjenim nad Srbima u NDH.

Četnici, mada je među njima postojala razlika u stupnju podređenosti Draži Mihailoviću, nastupali su uglavnom na velikosrpskoj politici i vodili prije svega građanski rat.

Danas, ustrajnošću " antifašista, jugoslavena, titoista, komunista, prosrba nastoje voditi istu politiku, prije sveg ekonomskog slabljenja Hrvatske kao preduvjeta Hrvatske nemoći suprostaviti se pogubnoj velikosrpskoj politici hrvatski izdajnici potpomažu instrument (uz nasljeđivanje turskog modela miješanja (miksanja) stanovništva čime bitno slabe otpor - moderna sociologija s teorijom grafova potvrđuje tu tezu) ekonomskog slabljenja kao mehanizma osvajanja...

Hrvatska politika je učinila brojne nerazumljive ustupke takvoj velikosrpskoj politici kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini.

Kako se budućnost uvijek temelji na prošlosti nema nikakve dvojbe da je upravo mijenjajući prošlost i ukidajući krivnju i za četništvo i za osvajački agresivni velikosrpski pohod na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu velikosrpska politika stvorila solidne temelje da budućnost gradi na istoj velikosrpskoj politici.

Podsjeća ova retorika na 90. te godine kad su povampireni memorandumskom politikom koja je otvoreno iz Beograda vođena, srbi u Hrvatskoj vikali nećemo ustaške kune, ustašku šahovnicu, ustašku putovnicu itd. Fale još samo barikade i balvani, samo je velika sreća da danas u Srbiji nitko ne ide rado u vojnike, da je javnost svjesna da je Kosovo odavno izgubljeno, najviše zahvaljujući velikosrpskoj politici, mitomaniji, Miloševiću.Jedino šta je za očekivat je da će neki radikali pokušati dobit koji glas u javnosti, proglašavajući vladu izdajničkom.Sve šta su radili u 90. - tim godinama, agresije na Hrvatsku, BiH dolazi polako na naplatu.Buđenje će biti bolno, katarza još bolnija.Srbi su danas najmanje cijenjeni narod u Europi, dobrim dijelom zasluženo.

Međutim, ovdje se radi o Velikosrpskoj politici koja negira druge i ima teritorijalne pretenzije na tuđe, koja je posezala za silom oružja čineći masovna ubojstva i materijalna razaranja da bi postigla svoje bolesne ciljeve koje nisu uspjeli ostvariti.