Jesu li suci pročitali Bijelićevo pismo, pogotovo njegovu knjigu, odnosno dijelove koji raskrinkavaju velikosrpsku politiku koja je dovela do rata na prostorima bivše Jugoslavije, te hoće li sve to uopće utjecati na konačan pravorijek ovog međunarodnog suda, teško je reći.

Interesantno da Josipović ama baš nigdje u svojim govorima ne spominje velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića i agresiju JNA na Hrvatsku.

Držim da ćemo velikosrpsku politiku u budućnosti lakše riješiti kao samo stalna...

Optužujući ljubavlju spojene ljude on je odgovornosti za rat oslobodio velikosrpsku politiku i Slobodana Miloševića.

Ne pravi se pametan jer znaš o čemu ja to.Pun mi je kufer gostujućih opančara, koji svoju velikosrpsku politiku sakrivaju ispred Jasenovca. prikaži cijeli komentar

Velikosrpsku politiku pronosi dalje pa tako u intervjuu beogradskom listu Politika, prije tri godine, Stanimirović dodiruje vukovarsku ratnu 1991. godinu.

Taj drug-gospodin na profinjen način i dalje provodi umivenu velikosrpsku politiku u Hrvatskoj i nikad nije javno osudio Miloševićevu politiku.

Spasava velikosrpsku politiku i ostavlja mogucnost ponbovne agresije jer ova do sada nije sankcionirana, pa gdje je Ustav i briga predsjednika po Ustavu gdje je ustavna duznost

Iz ovih podataka možemo zaključiti kako je 1990. godine većina Srba u Hrvatskoj svojevoljno se izjašnjavajući prihvatila velikosrpsku politiku (Piskač).

To je žalosna i zabrinjavajuća slika hrvatske službene politike popustljivosti prema Beogradu u kojemu još uvijek nije sazreo stupanj odgovornosti za velikosrpsku politiku koja je nanijela toliko zla ne samo Hrvatskoj i hrvatskom narodu nego i ostalim narodima na prostoru bivše Jugoslavije, pa u krajnjem slučaju i samom srpskom narodu koji još uvijek nije prošao kroz katarzu nakon ratova koje je Srbija izazvala.

Hrvati su ga optuzivala za velikosrpsku politiku a Srbio za vele izdaju i da je on glavni krivac za lose odnose izmedju Srba i Hrvata i da nije definisao Srpsku drzavau pa je onda ujedinio sa Hrvatima i Slovencima.

nego se predstavlja kao njihov branitelj i u njihovo ime traži ispriku za oluju muti vodu, produžuje sukob, podgrijava mržnju nastavlja velikosrpsku politiku

Dinko Burić izravno ga je optužio da laže, a hrvatsku Vladu i EU upozorio kako bi njihove aktivnosti mogle sličiti na velikosrpsku politiku. U svezi s navodnom Vandorenovom izjavom podsjećamo na priručnik ' 101 pitanje o utjecaju EU na živote građana ' iz prosinca prošle godine u izdanju delegacija EU u Hrvatskoj kojoj je on šef i čiji je predgovor potpisao.

... spomenula si da pises za " POLITIKU ", je li to ona ista srpska novina, koja je oduvijek sirila i stitila velikosrpsku politiku?

Nakon što smo u tekstu ' Novinari lažu: Skrivaju da Milanović i Josipović našim novcem podupiru velikosrpsku politiku ' prije dva dana čitateljima ponudili dubinsku analizu stanja u Hrvatskoj kroz razgovore s dr. Tomcem i dr. Jurčevićem, koji tvrde da je glavni cilj obnovljene velikosprske politike podijeliti krivnju za rat, te progurati tezu da nije bilo agresije od strane Srbije već da se u Hrvatskoj i BiH dogodio građanski rat u kojem su sve strane podjednako krive, potvrdu tih teza dan kasnije smo dobili s pozornice UN-a.

Sumnjiče se, nadalje, da su spomenute zločine počinili slijedeći velikosrpsku politiku etničkog čišćenja na privremeno okupiranim područjima Hrvatske.

Optužba hrvatskog političkog i vojnog vrha za " zajednički zločinački pozvat " u medijima slijedi taj mit, amnestira velikosrpsku politiku za agresiju i pobunu, a svima onima koji su u socijalističkoj Jugoslaviji vidjeli i doživjeli ostvarenje svojih ideala daje opravdanje što nisu sudjelovali u dekonstrukciji komunizma i dezintegraciji Jugoslavije.

U Zagrebu je objavljena knjiga Olge Carević Moj srpski rod - moj hrvatski dom; autorica se zalaže za suživot Hrvata i Srba, za mir i demokraciju, a osuđuje zločine i velikosrpsku politiku

Poznato je, navodi se u priopćenju, da su još od 1991. Bajaga i njemu slični svojom svirkom i ponašanjem pomagali velikosrpsku politiku i dizali moral onima koji su izvršili tešku agresiju na Hrvatsku.

Ako je to sve znano, a znano je, tada je tragično za hrvatski narod i Hrvatsku, da predsjednik Ivo Josipović nastavlja skrivati istinu o velikosrpskim zločinima tijekom srpsko-četničke vojne agresije na Republiku Hrvatsku, i podržavati velikosrpsku politiku protkanu lažima i zalagati se za izjednačavanje krivnje agresora s hrvatskim braniteljima.

Taj dio koncentriran je oko Samostalne demokratske srpske stranke kojoj je čelnik Milorad Pupovac koji nikad nije izričito osudio velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića.

I tu opet peta kolona sustavno pomaže takvu velikosrpsku politiku a na žalost i dio državnoga vodstva i političkih stranaka, više su u Hrvatskoj na strani velikosrpske politike nego protiv nje tako da se stječe utisak da je hrvatska politika u raljama velikosrpske politike i da se događa neviđeni paradoks, da unutar Hrvatske i dalje postoje moćne političke i medijske snage koje pomažu velikosrpsku agresiju.

Cilj knjige nije nametanje konačne istine o pojedinim događajima iz Domovinskog rata, posebice kad se zna da brojni izvori još nisu dostupni, no autor želi upozoriti da se u traganju za njom prvenstveno treba koristi podacima iz cjelovito pregledanih izvora, a ne poluinformacijama ili selektivno plasiranim dokumentima, te da se ne smije zanemariti činjenica da je riječ o razdoblju u kojem su potezi hrvatske strane bili reakcija na velikosrpsku politiku, a potom i na osvajački rat radi ostvarenja ciljeva te politike.

Kad sam 1989. godine u " Vjesniku " kao vodeći komentator koji je raskrinkavao imperijalističku velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića kojom je počeo raspad Jugoslavije pisao komentare i analize o toj politici imao sam problema s Inoslavom Beškerom kao urednikom tadašnjeg tjednog priloga " Panorama ".

Zabrinjavajuće je i velika je šteta za dobro čitavoga srpskog naroda što - premda je već prošlo više od 20 godina - dio srpskoga naroda još uvijek nije prozreo zločinačku velikosrpsku politiku koje je u najnovije doba bio eksponent najprije Milošević a potom tzv. srbijanski radikali koji su i danas vrlo moćni.

Takvo nasilje ekstremnih pripadnika srpske manjine prema Hrvatima i ostalim građanima nesrpske narodnosti, ali i Srbima koji nisu prihvatili velikosrpsku politiku, hrvatska vlast nije mogla tolerirati.

Primjera radi, navedimo neke rečenice iz njega: " Velikosrpsku politiku provodila je Srpska demokratska stranka na čelu s Jovanom Raškovićem.

Mediji su na Miloševiæevu velikosrpsku politiku i pobunu Srba u Hrvatskoj odgovorili sotoniziranjem Srba i što je paradoksalno imajuæi na umu karijeru prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuðmana i mnogih važnih èasnika ZNG-a i HV-a pripadnika JNA i njihove djece.

Dio medija je govorio kako Kosor pozdravlja ratne zločine, pritom ne mislimo na fašističke srbijanske medije i velikosrpsku politiku koja još uvijek stoluje u Beogradu.

Sam si rekao da je ovo bilo nemoguće zbog vjerske podjele a sad kriviš velikosrpsku politiku i hrvatski narodni preporod?