Kao bliotečni pristav I. razreda bio je zaposlen dr. Velimir Deželić koji je ujedno bio i Kostrenčićev zamjenik, a potom i nasljednik.

Družbu su 1905. osnovali Emilij Laszowski Szeliga, Prazmaj Brloški i Ozaljski I. i dr. Velimir Deželić st., - Prazmaj Klokočki.

Zanimljiv njegov spis o uređenju narodnih škola, što ga je napisao u Babinoj Gredi dne 1. ožujka 1899. na poziv " Sla - venske lipe " priopćio je dr. Velimir Deželić god. 1909. u " Školi ".

Ubrzo nakon toga, 1911. godine, dr. Velimir Deželić postao je ravnateljem Kr. sveuč. knjižnice.

U osnivačkom su odboru sudjelovali dr. Janko Jelačić, dr. Petar Knoll, predstavnik prvostolnog Kaptola, kanonici Hugo Matković i Janko Barle, a u ime Sveučilišne knjižnice njezin ravnatelj dr. Velimir Deželić.

Knjižnica se tijekom 19. st. povećavala brojnim darovnicama (među kojima se izdvajaju one Josipa Sermagea, Eleonore Patačić i Maksimilijana Vrhovca te zaslugom Ise Kršnjavog otkupljene knjižnice Antona Springera, bana Nikole Zrinskog i Ljudevita Gaja) pa je Kostrenčića u nastojanjima za novim prostorom podržao Velimir Deželić, prvi upravitelj Knjižnice (Kraljevske sveučilišne) na Marulićevu trgu.

U dosad jedinoj monografiji o prvom zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu Hauliku, sažimljući najglavnije u njegovu djelovanju, Velimir Deželić st. (1929.), uz ostalo, piše, da je« bio veliki organizator na vjerskom i kulturnom polju hrvatskoga naroda, organizator rijetke energije i čovjek stalnih načela, koji je ono, što je zamislio i proveo », tako da« većina njegovih tvorevina još i danas stoji i blagotvorno djeluje, a da nije još i više uspio, nije bila krivnja na njemu, već na razrovanim političkim prilikama hrvatske domovine, koju je on žarko ljubio ne samo riječima, već još više djelima ». [ 30 ] I novija sustavna istraživanja, kako je rečeno, nedvojbeno pokazuju da je, kao preteča moderne Hrvatske, Haulik« postavio trajne temelje hrvatskog preporoda ». [ 31 ]

Hrvatski književnik Velimir Deželić Stariji napisao je roman o njoj pod nazivom Mandaljena pobjednica, 1926.

Družbu su utemeljili 1905. godine Emilij Laszowski (poznat i po svojim heraldičkim radovima) i Velimir Deželić stariji, a ime je odabrano po uzoru na Ordo equestris draconis, Red zmajskih vitezova hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog, utemeljenog 1408. godine, u kojem su pretežno bili hrvatski plemići.

Dr Velimir Deželić, funkcioner Crvenog krsta Hrvatske, pred Komisijom za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, ovako je 3. septembra 1945. godine opisao stradanje mališana u ustaškom logoru u Sisku: Najzloglasniji je dječji logor u Sisku.

Veliki meštar Emilij pl. Laszowski i njegov zamjenik dr. Velimir Deželić st. iznijeli su sredinom kolovoza 1906. prijedlog da se Âťo 1000 - god.

Na tom dvodnevnom sastan ku, prvi je govorio aktualni predsjednik HKS a dr. Velimir Deželić, sin (1888. 1976.).

Od začasnih članova koji su bili i članovi Družbe spominju se dr. Gjuro Arnold, don Frane Bulić, Joso Bužan, dr. Ante Cividini, Juraj Denzler, dr. Velimir Deželić st., Josip Hanuš, dr. Rudolf Horvat, dr. Milan Ivšić, Ivo Kerdić, Emilije Laszowski, Tošo Lesić, Franjo Lučić, Alfred Makanec, Lujo Marun, Milutin Mayer, Ivan Aziz Milićević, Stjepan Platzer, Stjepan Širola, Ivan Trnski, Josip Vancaš.

Nakon predavanja prof. dr. Đure Deželića, kemičara i medicinskog informatičara te hrvatskog veleposlanika u miru, označio bih dvije smjernice koje su se iz obilja vrijednih podataka posebno izdvojile, i to prva kao izričaj veličine koji su svojim znanjem i trudom donijele žene i majke rođene ili pridošle u rod Deželića, u kojem se u javnosti percepcija slave pretežito vezala samo na muški rod, jer muškarac daje prezime, a žena biće (iz njegova i njezina sjemena) koje nastavlja živjeti, opstojati i stvarati; te druga, i to kako je naš današnji predavač svojom umjesnošću, metaforički rečeno, u središte Velimir Deželić centrični sustav uspješno ugradio nekolicinu osoba iz tog satelitskog kruga predaka i potomaka koje su također svojim radom dostigle jednakovrijednu znanstvenu i društvenu razinu i čija je etičnost i stručnost, a ponekad i prkosnost uvijek bili pretežito za dobrobit hrvatskog puka i građanstva.

U ime Družbe su Velimir Deželić i Emilije Laszowski predložili tadašnjem gradonačelniku Milanu Amrušu da se u kuli nad Kamenitim vratima urede gradska knjižnica, muzej i arhiv.

Zavjetovali su se da neće osnivati obitelji, kako bi u svom radu za Boga i domovinu bili potpuno slobodni. [ 23 ] U toj plejadi »doma gojaca« valja spomenuti i druga značajna imena ljudi, koji su zbog svoga javnog ispovijedanja vjere žrtvovali visoke položaje i sveučilišne katedre: Stjepan Markulin (1885. 1940.), odvjetnik; Petar Grgec (1890. 1962.), pi sac; Ljubomir Maraković (1887. 1959.), književni kritičar; Josip Andrić (1894. 1967.), publi cist i skladatelj; Velimir Deželić, ml. (1888. 1976.), pravnik i publicist; Juraj Šćetinec (1898. 1939.), sociolog; Mario Matulić (1896. 1937.), odvjetnik; Đuro Ljubić (1903. 1933.); Đuro Sudeta (1903. 1927.), pjesnik; Mate Uje vić (1901. 1967.), pisac i Zvonimir Remeta (1909. 1964.), pisac.

Godine 1920. u zagrebačkom Teatru marioneta Velimir Deželić ml. postavio je Domjanićev igrokaz Petrica Kerempuh i spametni osel kao prvu međuratnu lutkarsku predstavu, u kojoj kritički i satirički opisuje hrvatske intelektualce.

Kako je fra Didak stupio u kon takt sa Šilovićem i Središnjim zemalj skim odborom u Zagrebu, svjedoči dr. Velimir Deželić deset godina na kon fra Didakove smrti, na komemo raciji njemu u čast, održanoj 21. ve ljače 1932. u prostorijama Hrvatskog katoličkog kasina na Kaptolu.

Kada je o katoličkoj književnosti riječ, njezini vodeći programatori i kritičari Velimir Deželić stariji, Maraković, Grgec, Ujević, Smerdel, pa i Jakovljević do početka tridesetih, držali su da se ona ne smije stilski-formalno vezati ni uz jednu struju, ni uz jedan stil tu je slobodna ali da mora imati jedinstven etičko-estetički aksiološki i poetički ključ.

No mnogi su još uvelike neobrađeni i čekaju objektivnu prosudbu: Petar Grgec, Josip Andrić, Fran Binički, Marin Sabić, Velimir Deželić mlađi, Stjepan Hrastovec, Lovre Katić, Hrvoje Bor, Serafin Mičić, Baltazar Vijolić, Cvite Škarpa, Ton Smerdel, August Đarmati, Antun Matasović, Serafin Mičić, Aleksa Kokić, Ante Jakšić, Ivo Balentović, Nedjeljko Subotić, Stanko Petrov, Mate Ujević, Narcis Jenko, Dušan Žanko, Drago Ćepulić, Mate Meštrović, Luka Brajnović, Gabrijel Cvitan, Stjepan Krčmar.

slučaj Jakuševac je samo dokaz koliko je Bandiću stalo do Zagreba i njegovih građana. iako je Bandić zmaj od Kamentih vrata IV i član družbe Braće hrvatskog zmaja (Velimir Deželić i Emil Laszowski se vrte poput propelera u svojim grobovima) on se daleko ponaša od onoga što je prisegnuo i za što se družba zalaže, preciznije zalagala. slučaj Jakuševac je samo dokaz kako Bandić misli prvenstveno na sebe, kako da se pošto poto što duže održi na vlasti. idealno mu je došao prosvjed protiv spalionice otpada koji je vodila stranka ' Zelena lista ' koja je na taj način sakupljala samo glasove bez malo dubioznijeg razmišljanja što napraviti s otpadom i kako ga uništiti.

Dvojica vodećih Zmajeva, već spomenuti Laszowski i dr. Velimir Deželić, slučajno su se našla u trenutku nesretnog pada neke dvorkinje s prvog kata kuće u Prilazu broj. 23. Iako je telefonom odmah pozvan doktor, za dolazak mu je trebalo taman toliko vremena da je nesretnica bez pružene pomoći na pločniku sklopila oči.

Na ovaj dan sve je pokretu, na hodočašću, na putu prema Mariji.« Zanosno narod do tebe kreće, moleć se Tebi i Sinu Tvom », pjeva Velimir Deželić.

Tako su Laszowski i dr Velimir Deželić 16. listopada 1909. godine utemeljili Dobrovoljno društvo za spasavanje za hitnu medicinsku pomoć i prijevoz bolesnika i unesrećenika u bolnice i sanatorije.

Velimir Deželić, Prvi kralj, Verbum, Zagreb, 2011.

Predavanju su među inim nazočili dekan TTF prof. dr. Darko Ujević koji je i otvorio tribinu, gospoda Zvonimir Frka-Petešić i Claude Grbeša iz Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske, te prof. dr. Velimir Deželić - bivši veleposlanik RH u Kraljevini Danskoj.

Godine 1921. u HKD-ovu upravu ušli su ugledni katolički laici Josip Andrić, Velimir Deželić i Milutin Mayer, pa je HKD postao glavnim okupljalištem hrvatskoga katoličkog laikata, a prvobitna mu se svrha s pučko-religioznoga proširila i na literarno-znanstveno područje.

Poznati romanopisac Velimir Deželić čija su djela nekoć oduševljavala tisuće hrvatskih čitatelja, u ovom uzbudljivom romanu živo oslikava burno povijesno razdoblje koje je neposredno prethodilo ujedinjenju i stvaranju hrvatske države pod kraljem Tomislavom.

Šimrak i dr. Velimir Deželić sin (1888 ⠀ 1976) postali članovi PNP-a.

Velimir Deželić drži govor prije povratka posmrtnih ostataka u domovinu.