3. zašto obadvije strane jednako ne moraju poštivati sudsku presudu, nego samo ona kojoj je određena alimentacija, prema kojoj se upućuju sankcije, ovrhe, tužbe itd... tko kontrolira i kažnjava roditelja kojem je dijete povjereno na skrb i odgoj, a koji brani i priječi susrete i kontakte sa drugim roditeljem, također navedeno u sudskoj presudi, kao i iznos alimentacije? još nigdje nisam pročitala da je kažnjena i dobila ovrhu majka zbog nepoštivanja sudske odluke i sprečavanja viđanja djeteta s drugim roditeljem...

onda vaš problem nije zapravo gdje ćete provest badnjak nego premalo viđanja općenito. i to što te on nije obavijestio o svom dogovoru. dakle, ja bih na tovm mjestu išla raspraviti temu ' zašto mi nisi rekao kad si se dogovorio za badnjak? ', a ne ' zašto ne bi mogao bit sa mnom na badnjak, a s ekipom pit za novu godinu? '

Nakon nekih mjesec dana je ohladio, samo sam se ja javljala, izbjegavao viđanja i ja odlučim da mu kažem da neću više da se viđamo (bili smo kao u vezi).

Čuvajte se i ne nasjedajte na ponovna viđanja jer te to toliko zavrti i sva ona zaljubljenost se vrati što može biti kobna.

teško mi je dati savjet koji bi nekom magijom riješio problem. takvog nema.: ne zna: mogu ti reći jedino to da moraš razgovarati sa njim bez osuda, u nekom blagom, ne pretjerano emotivnom tonu. reci mu da bi voljela da dogovorite viđanja preko tjedna (naglašavam, tjedna, jer on ima sedam dana, ne dva...: rolleyes:) koja će oboma zadovoljiti potrebu za druženjem, i ostaviti dovoljo vremena za zajedničke aktivnosti.

Dodaje, iako sinčić i otac imaju dobar odnos, i premda je socijalna radnica predložila da u privremenu mjeru viđanja uđe i dio vikenda, na sudu je to odbijeno, a obrazloženo nalazom psihologa po kojem da je dijete u emotivnoj krizi zbog rastave roditelja. Jasno da djetetu teško pada razvod roditelja, ali moramo mu u tome pomoći, a ne udaljiti ga od jednog roditelja

Konačno se oslobodio zabrane viđanja i pisanja Edith Bratt.

Vrijeme i naše ne - viđanje, učinilo je vrijeme naših viđanja samo življima i dragocjenijima.

Dolazio je svaki dan i uvijek je postojala neka simpaticna veza između nas, bezazlena u to vrijeme, mislila sam.. nije mi to bilo bitno, bio mi je prijatelj. onda je muz otisao raditi na teren, a prijatelj je i dalje dolazio. svaki dan smo provodili vrijeme zajedno, svaku vecer, svaku noc se dopisivali, o opcenitim stvarima, o problemima.. ili samo zezancija, ali smo pricali, nije bilo bitno sta. i tako je to islo, mjesecima, sve vise i vise i sve cesce i cesce. postao mi je jedna od najbitnijih osoba u zivotu. i iako sam vidjela da mi fali neprirodno ako ga 1 dan ne vidim ili ne cujem, i dalje sam se uvjeravala da je bezazleno i da je samo prijatelj. prije godinu dana, sasvim iznenada, nakon godina i mjeseci druzenja i viđanja i priicanja, prvi put smo spomenili nasu situaciju, jer smo oboje vidjeli da ima neceg vise. od tada smo mjesecima pricali samo o nama, sto osjecamo, sta cemo, kako cemo, otkud sve to, zasto smo se toliko zblizili, kako ce to proci... imali smo jak platonski odnos, a i sama prica o nama, prijateljstvu ili ljubavi izazivala je ogromnu krivnju u meni. odlucila sam da necu nista poduzeti, da ce vrijeme pokazati... znali smo se nekad zagrlit samo i satima tako ostati, zagrljeni, drzati jedno drugo... osjecala sam i njeznost i ljubav i prijateljstvo i privlacnost i krivnju.. sve u isto vrijeme.. ali htjela sam da me drzi tako, i htjela sam ja njega drzati, grliti.. sta da kazem.. prestala sam jesti, spavati normalno, iz dana u dan sam samo na njega mislila, znajuci da nikad necemo biti zajedno, ali u srcu i dusi smo bili zajedno, i znali smo to oboje. ne zelim povrijediti muza, on ne zeli povrijediti prijatelja.. nas dvoje ostali smo povrijeđeni. nisam mogla biti s nim, ali nisam htjela ni biti bez njega. trazila sam da mi bude samo prijatelj, ako moze.. i islo je neko vrijeme. bilo mi je dovoljno samo da je tu, da ga cujem, da ga vidim, da znam da je dobro i da je jos uvijek tu. volim ga i bojala sam se da cu ga izgubiti potpuno. i postupno je i prestao dolaziti, tesko je to i njemu. sve se manje cujemo, ne viđamo se vise skoro uopce, ali osjecaji su ostali snazni kao i prije. nekad mislim da moram i mogu zivjeti s tim, a nekad zelim vristati i plakat i pobjeci iz svoje koze. svakodnevno mislim na njega i osjecam ga i jaaaaako mi je tesko. imam osjecaj da nikada nece proci. fali mi on, kao osoba, kao prijatelj i kao muskarac.. cujemo se nekad, tek tako da znamo da smo dobro. da mogu vratiti vrijeme, nekad mislim da se nikad ne bih tako zblizila s njim jer je tako tesko biti bez njega, sad vidim, a nekad mislim da bih sve isto napravila, jer imam jednu uspomenu, uzasno bolnu ali i uzasno lijepu, na vrijeme provedeno s njim, na ljubav, na njega... nikad ga necu zaboraviti jer ce on uvijek biti dio moga zivota, i u srcu a i fizicki, samo se nadam da jednog dana nece biti ovako bolno i tesko i da cemo se moci ponovo vidjeti normalno i biti prijatelji... ali znam da je to vjerovatno nemoguce. vrijeme ne pomaze puno, jer prolaze godine, a osjecaji ostaju.. procitala sam samo par vasih prica, i nekako je lakse znati da se to ne događa samo tebi, mada mi je zao svakog kome se to događa.. vise ne gledam jednako ne " prijevaru " jer nikad ne znas kakva prica iza toga stoji.. samo ja to ne bih mogla napraviti, i nije mi zao sto nisam... ali sad moram zivjeti s ovim sto osjecam, najbolje sto mogu. prezivljavati, ponekad mislim..

Nakon zadnjeg našeg viđanja poslala sam mu poruku da to mora stati jer mi se sve više sviđa i da želim znati da li smo na istom putu.

zašto si baš tri godine dala sebi kao granicu? neke stvari je ipak teško predodrediti, svašta se može dogoditi u međuvremenu. koliko često se viđate? mi smo se često viđali... imam dojam da smo svaki tren skupa, sve smo dijelili i brige i veselja. a onda, nakon što je ona doznala - zatišje. neko muklo i teško zatišje bez onoliko poruka, bez viđanja, kao da mi je netko ruku odsjekao. fali mi to sve što smo imali, taj naš svijet.

ja sam imala ludu svekrvu i otkantala ju samo što mi se ona iz čiste zloće pokušala osvetiti naknadno putem financijske inspekcije ili centra za soc skrb zbog prava viđanja djeteta ili svojatanjem moje imovine ali svaki put je izvisila i ostala osramoćena. o svemu tome sam već pisala i neda mi se ponavljati i ne znam šta ti hoćeš dokazati nekim fitiljenjem oko nečega ali ti to ne drži vodu.: ne zna:

Ona neka mlohavo-blaga m/ž prijateljstva koja, poput atrofiranog patuljka, stalno orbitiraju negdje oko tu i tamo poneke kave svaka tri mjeseca ili viđanja po nekim tulumima zajedničke ekipe i zajedničkog opijanja s vremena na vrijeme u društvenim situacijama - - niti nisu prijateljstva, nego poznanstva, dakle za njih, uistinu, ne mora vrijediti ovo gore navedeno.

Nekoliko sam puta sudjelovala u raspravama na temu " viđanja drugih dok smo u vezi ".

Daleko ste odmakli od formalnog viđanja.

U praksi se Vi možete dogovoriti kako želite, ali sudskom odlukom će se utvrdiiti s kojim roditeljem dijete živi i način viđanja s drugim roditeljem, kao npr. utorkom, četvrtkom, svaki drugi vikend, pola ljetnih i zimskih praznika i slično.

Taj je otac, u jedanaestoj godini ne viđanja svoje djece, zaradio drugi srčani udar i preminuo.

Zlostavljanje očeva s kojima djeca ne žive odigravalo se u 61 % slučajeva kroz kritiziranje pred djecom, u 56 % kroz prijetnje sudskom zabranom kontakata, u 52 % kroz odbijanje prijedloga za zajedničko donošenje odluka o djeci, u 52 % kroz onemogućavanje viđanja djece).

Dolazi vrijeme odmora... opustit ću se: kava:... ionako ne mogu ništa do slijedećeg viđanja... a onda se možda kockice i poslože... a možda bude još gore... a možda su u šumi.: facepalm: Ma neću razbijati glavu.: 504:: D

pa nekad se vidimo i petkom... nije problem količina viđanja koliko me izluđuje opsesija za planinarenjem

puno mjeseci je prošlo, a niste ni kavu popili može doći do tebe (jer imate zajedničke prijatelje) a nije: kava: nije sramežljiv - čini se iz vaših viđanja

A koliko se vi često viđate tih 5 godina, da je jedan propali izlazak izazvao ovako burnu reakciju? (po reakciji ispada kao da se vidite 2 puta godišnje, pa ako jednom sjebe propalo vam je 50 % godišnjih viđanja)

Put oslobođenja od patnje zapanjujući je sličan mnogim " putevima "... primjerice kršćanskom (odricanje od " svega " ili od vlastite volje;)), koje sličnosti se zanemaruju nauštrb naglašavanja razlika, što mislim da je prepreka u-viđanja nekih... univerzalnih istina.:)

Ono što se može učiniti je smanjiti viđanja na što manju mjeru.

Uskoro Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnosi prijavu protiv Nataše M. zbog neispunjavanja obveze viđanja djeteta s ocem, privremene mjere koja je na snazi.

Objašnjeno je koja sve ponašanja spadaju u nasilje u mladenačkim vezama: ucjena, prisiljavanje, nagovaranja, uskraćivanje viđanja s prijateljima, ljubomora.

otkad smo se pomirili i otkad ja ne pričam sa njegovima i njegov odnos prema mojima se malo promijenio na gore, u smislu da su viđanja svedena na minimum, no pošto ni prije on nije često dolazio kod mojih to meni niti ne pada tako teško...

Obračao sam se i posjećivao razne mjerodavne institucije (CZSS, udruge za zaštitu i prava djeteta i obitelji...), tržio pomoć i savjete, no na kraju bi mi se uvijek, ali uvijek i svugdje, pa tako i u najlegitimnijoj institucijiCZSS, " ljubazno " ztvorila vrata, samo bi mi govorili kako moram biti strpljiv i kako ništa nije u njihovoj nadležnosti, pa se onda nameće pitanje ČEMU i KOME oni uopće služe.Ja sam od njih samo tražio da zaštite moje djete i da nam omoguće susrete i viđanja, pa se opet pitam koga štite i kome služe ako ne djeci i ako ne zastupaju njihova prava, prava naših ANĐELA, naše djece (zaštitu sam tržio iz razloga poznatog CZSS, a posjedujem i dio dokumentacije koja potvrđuje moje tvrdnje, no ništa od tog njima nije bilo dovoljno, zatim sam zatržio nadzor, no i na to čekam gotovo dva mjeseca i tko zna koliko još,....)?

Povremena viđanja i prepričavanja minulih događaja, neobavezujuća priča o svemu.

A ovo " ali barem si jebao " je meni osobno jadno razmišljanje, ja ne želim da mi se seks pretvori u samu običnu fizičku radnju bez imalo emocija.. uostalom ja ne vidim načina da mi veza koja je započela seksom isti dan kad smo se upoznali postane nešto dublja od običnog viđanja koji put na izlascima i seksanja... a vidim da se većini ljudi svelo na to, barem većini forumaša....