Uredbom o podjeli zemlje na upravne oblasti od 26. travnja 1922. te istodobno donesenim Zakonom o sreskoj i oblasnoj samoupravi (SN br. 92/1922), na osnovi čl. 95 Vidovdanskog ustava, Kraljevina SHS podijeljena je na 33 oblasti.

Nakon donošenja Vidovdanskog ustava, Radić započinje okupljanje hrvatskih stranaka u Hrvatski blok, radi suprotstavljanja centralizmu.

Načinom na koji je ujedinjenje izvršeno 1. prosinca 1918., kao i donošenjem Vidovdanskog ustava (1921.), u suprotnosti s načelima Krfske deklaracije, bio je otvoren put za velikosrpsku hegemoniju i unitarizam.

Od ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom 1.12.1918. do donošenja Vidovdanskog ustava 28.01.1921. u sustavu lokalne uprave nije se ništa bitno promijenilo.

Iako je dobar dio političara, posebice hrvatskih (njih je predvodio dr. Vladko Maček, nasljednik Stjepana Radića na čelu SDK), pozdravio uvođenje diktature, smatrajući ju boljim rješenjem od Vidovdanskog ustava i novom prilikom za ujednačavanje odnosa, proglašenje iste dovelo je, zapravo, do eskalacije nasilja protiv unutrašnjih neistomišljenika, što je samo povećalo spiralu stvorenu još 1918. godine.

Za temeljitiju raščlambu valjalo bi se vratiti u doba nastanka života na Zemlji ili bar u vrijeme Vidovdanskog ustava, ali to bi možda za čitatelje s ADD-om predugo trajalo pa ću odmah skočiti u najnovije doba i predstaviti samo dominantne tendencije, ključne čimbenike i uobičajene sumnjivce.

Od njezina nezakonitog osnivanja 1.12.1918. pod imenom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, nezakonitog, jer tu tvorevinu nije nikada odobrio hrvatski Sabor, niti ju je prihvatio hrvatski narod, pa preko Vidovdanskog ustava donesenog na pravoslavni blagdan Vidovdan 28. lipnja 1928., samo osam dana nakon smrtonosnog atentata u beogradskoj skupštini na hrvatske narodne zastupnike, preko uvođenja šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra, i oktroiranog ustava toga istog monarha 3. rujna 1931., preko srpskog terora nad hrvatskim pučanstvom i ranjavanja i ubijanja eminentnih hrvatskih pisaca i znanstvenika (npr.

Nakon donošenja Vidovdanskog ustava 1921. godine i uvođenja, de facto, centralističke javne uprave, upravne su općine i dalje funkcionirale prema starim propisima, odnosno ravnale su se prema zakonskom članku o uređenju općina iz 1870. godine.

Veliki Džaferbeg Kulenović bio je među rijetkima koji su glasovali protiv Vidovdanskog ustava 1921. To čini usprkos uputama svoje stranke govoreći: " Provedite slobodne izbore i vidjet ćete da je Bosna - Hrvatska. " Zabilježena je u tisku njegova izjava " Gospodo, ja sam Hrvat i hrvatski nacionalist... i ne samo da sam ja Hrvat i hrvatski nacionalist, nego su bosanski muslimani kao cjelina Hrvati, dio hrvatskog naroda. "

Tako su posle donošenja Vidovdanskog ustava postojala na hrvatskom tlu dva ustava koja su se međusobno isključivala, od kojih je jedan bio značajniji pošto se njegova važnost odnosila na jednu međunarodno-pravno priznatu teritoriju sa centralnom vladom, dok je drugi predstavljao samo izraz jedne političke volje.

Ekspresionizam, jedan od najznačajnijih avangardnih umjetničkih pravaca u prvoj polovici 20. stoljeća, u Hrvatskoj je ponajviše uzeo maha u razdoblju od kraja Prvog svjetskog rata i raspada Austro-ugarske monarhije do utvrđivanja Vidovdanskog ustava i uspostavljanja Kraljevine Jugoslavije, te kasnijeg atentata na Stjepana Radića i ostale HSS-ove zastupnike u beogradskoj skupštini 1928. godine.

Nakon donošenja Vidovdanskog ustava 1921. istupio je iz Ustavotvornog odbora, dao protucentralističku izjavu i sa zastupnicima iz redova narodnog kluba napustio skupštinu.

Posljednji politički čin Stjepana Radića bio je 27. srpnja, kojim je zahtijevao raspuštanje Narodne skupštine, nove izbore i reviziju Vidovdanskog ustava.

Podjelom najprije na oblasti nakon Vidovdanskog ustava Hrvatska je bila raskomadana, oduzet joj je dio teritorija koji je unijela u zajedničku državu; hrvatskim se zemljama nisu priključila područja s hrvatskim življem u Međimurju i Kastvu.

Donošenjem Vidovdanskog ustava 1921. godine Hrvatska je izgubila autonomiju, raspušten je Hrvatski sabor, ukinuta je funkcija bana, a cjelokupni teritorij Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca podijeljen je na 33 oblasti.

Sva tri društva raspuštena su na temelju Bachova patenta iz 1852. kojim se beogradska vlada poslužila još i nakon donošenja Vidovdanskog ustava.

U Sarajevu, kad je kralj Aleksandar proglasio Veliku Srbiju pod kamuflažom Jugoslavije (proglašenje Vidovdanskog ustava), svi Hrvati koji su radili u javnim poslovima, izbačeni su i šikanirani.

Događaji koji su uslijedili nakon Radićeva priznanja Vidovdanskog ustava i dinastije Karađorđevića 1925. godine te novonastale političke okolnosti srušili su san Hrvatske nacionalne omladine san o samostalnoj hrvatskoj državi.

To je bilo dne 23. lipnja 1921. (prije donošenja Vidovdanskog ustava), kada sam se pred Zagrebačkim sudbenim stolom branio radi veleizdaje.

Godine 1924. ušao je u Hrvatski blok. [ 2 ] Na izborima iz 1925. godine izabran je na listi HRSS - a ali oštro zamjera Radiću njegov ulazak u vladu. [ 3 ] Radićev čin ulaska u vladu označio je kao kapitulaciju pred hegemonizmom te istupa iz stranke i osniva Hrvatsku federalističku seljačku stranku. [ 3 ] Stranka je svoj program temeljila na nepriznavanju Vidovdanskog ustava i centralističkog uređenja države. [ 4 ] Godine 1931. pristupa Hrvatskoj seljačkoj stranci. [ 2 ] Godine 1932. zajedno s Vladkom Mačekom i SDK, sudjeluje u stvaranju rezolucije nazvane Zagrebačke punktacije.

I vrlo brzo, već pri izglasavanju vidovdanskog ustava oni su shvatili da će u novoj državi oni imati manje prava i manje demokratije i da nikada neće biti rešeno agrarno pitanje, i da nikada neće biti unifikovano školstvo te države, da se nikada neće uraditi ništa ozbiljno na zajedničkoj kulturi za svih tih 20 godina postojanja.

Donošenjem Vidovdanskog ustava 1921. ozakonjena je monarhija, centralizam i unitarizam.

Naime, prilikom donošenja Vidovdanskog ustava 1921. godine, ili prvog ustava novouspostavljene jugoslavenske države.

Demetrovià ¦ eva potpora reformnim sveà ¦ enicima nije se manifestirala samo u toleriranju njihova rada nego se trudio da ministru Krstelju dokaže, pravno-politià kim argumentima, kako su njegova shvaà ¦ anja u pogledu interpretacije à l. 12. Vidovdanskog ustava, koji je govorio o vjerama, te politika vlade prema reformnom pokretu potpuno pogrešni.

Ukidanje Vidovdanskog ustava, pa imena nekih ministara kao/Mate/Drinkovića i/Stanka/Švrljuge kao da su umirljivo djelovali.

Dvije godine poslije, temeljem Vidovdanskog ustava, kako ispravno zapaža Ivo Goldstein, »nikada, od 16. stoljeća, nije vlast sa sjedištem u Zagrebu imala ingerencija nad tako malim prostorom zagrebačka je oblast obuhvatila Hrvatsko zagorje, sve do Varaždina, potom i Križevce, ali ne i Koprivnicu i Bjelovar.

U skladu s takvom politkom sudjelovao je u stvaranju Vidovdanskog ustava (1921.) kojim je Kraljevina SHS postala unitarna monarhija.

Ličko-krbavska županija zadržala je svoj kontinuitet sve do 1921. godine i Vidovdanskog Ustava kada su stvorene oblasti među kojima i Primorsko-krajiška, u koju je uključeno i područje Ličko-krbavske županije.

Kao takve one su povijesno date i medjunarodno pravno priznate razlicitim medjunarodnim i unutrasnjim aktima, jos od odluka Berlinskog kongresa 1878., clan 135. Vidovdanskog ustava, Odluka ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a do helsinskih i drugih dokumenata KEBS-a.

Novinstvo HPS-a dočekalo je vijest o izglasavanju centralističkog Vidovdanskog ustava s neskrivenim nezadovoljstvom: ÂťOvaj ustav ostvaruje velikosrpsku koncepcijuÂŤ.