Listeš se nije zadovoljio standardnom gitarističkom literaturom, nego je odabrao vrlo zahtjevnu Drugu partitu za violinu solo BWV 1004 Johanna Sebastiana Bacha u obradi Valtera Dešpalja sa znamenitom Ciacconom na kraju, a sam je obradio tri stavka iz Prve španjolske suite op. 47 za glasovir (Cadiz, Cataluna i Sevilla) Isaaca Albéniza.

Jedino što se stvarno dogodilo u zagrebačkom glazbenom životu u protekla dva tjedna bio je nastup violinistice Tamare Smirnove u zagrebačkoj katedrali, s dvije koncertne večeri na kojima je izvela integralnu zbirku sonata i partita za violinu solo J.

Za dodatak umjetnik je odabrao Allemande za violinu solo Johanna Sebastiana Bacha i skladbu Ti mala zvijezdo Manuela da Poncea u obradi Jashe Haifetza.

Da je Milenkoviću više do glazbe same nego do demonstracije izvođačke bravure (a on je virtuoz visoke tehničke izbrušenosti i mogao bi u tom pogledu podilaziti publici), pokazao je i na ovom koncertu, birajući, kao i u Ljubljani, za dodatak Sarabandu iz Partite za violinu solo u d-molu J. S. Bacha »

Za osorski je festival odabrao Drugu sonatu za violinu solo u a-molu, BWV 1003 J.

Bacha, Guslački hir br. 2 za violinu solo Pavla Dešpalja i Šestu sonatu za violinu solo u E-duru, op. 27 E.

Sonata u e-molu, BWV 528, ističe se mnogim posebnostima, od kojih valja spomenuti posljednji virtuozni stavak u obliku rondo-fuge, drugi stavak s karakterističnim dvotaktnim frazama i mnogobrojnim sekvencama, dok je kod prvog stavka riječ o aranžmanu sinfonie iz kantate br. 76. Vrlo zanimljiva orguljska transkripcija poznate fuge iz Sonate u g-molu za violinu solo, BWV 1001 egzistira u Preludiju i fugi u d-molu, BWV 539, djelu koje nosi dvojbeni predznak oko autorstva preludija, kao i diptiha u cjelini, budući da prvi sačuvani primjerak cjelovitog djela datira s početka 19. stoljeća.

Kremer je ove godine na Budimpeštanski festival došao predstaviti komorni zbor iz Rige s dirigentom Marisom Sirmaisom, odlično uvježban ansambl svježih i vrlo kultiviranih glasova, dok je vlastiti nastup sveo na neznatan udio violinske svirke u djelima Sofie Gubajduline (izvedena skladba Erfreue Dich za violinu i violončelo ne pripada nažalost Gubajdulininim osobito nadahnutim stranicama i mora se priznati da je, usprkos izvedbi, djelovala zapravo iritantno dosadno), Vladimira Martynova, također suvremenoga ruskog skladatelja, da bi koncert priveo kraju izvedbom Chaccone za violinu solo iz Bachove Partite u d-molu.

Izvedene su skladbe Međimurska suita za gitaru, Dječji kutić, Ples za violinu solo i Sonatina za violinu i gitaru.

Posve je zaslužio ovacije kojima ga je nagradila publika te je zahvalio još jednim lijepim dodatkom stavkom Grave iz 2. sonate za violinu solo Johanna Sebastiana Bacha.

Jedini kapital koji posjedujem je moja biblioteka i više od 20 različitih snimki Bachovih sonata i partita za violinu solo, kaže 33 - godišnji spisatelj i dramaturg Goran Ferčec, otkrivajući što u njegovu slučaju znači živjeti od pisanja.

Sredinom 50 - tih godina 20. stoljeća on u svoj skladateljsko-tehnički arsenal integrira i elemente dvanaesttonske tehnike, jazza (intenzivnije krajem 50 - tih i početkom 60 - tih godina; Koncert za klavir i orkestar br. 3, Mozaik za klasični gudački kvartet i jazz kvartet, Capriccio za violinu-solo i jazz-kvartet, Ein Orchestermosaik, itd.), kasnije i pop-glazbe, ali i drugih skladateljsko-tehničkih postupaka avangardne glazbe 20. stoljeća, iako spram nekih od njih zadržava kritičku distancu, a ponekad ih čak ironizira ili parodira.

Jedinstvena u čitavom Bachovom orguljskom opusu, Passacaglia u c-molu, BWV 582, antologijska je skladba koja po opsegu i umjetničkoj viziji korespondira tek s dva Bachova remek-djela građena ostinatnim principom: Chaconni za violinu solo i Goldberg-varijacijama za čembalo.

Moj je udio u projektu skladanje za dvije flaute solo, violinu solo, guda č e i č embalo, što je instrumentacija 4. brandenburškog koncerta.

K tomu ne još i najizvođenije: posthumnu Sonatu u A-duru Franza Schuberta, Bartókovu Sonatu za violinu solo i Sonatu u Es-duru Richarda Staraussa.

Paganinija za violinu solo, izvevši dva od 24 Capriccia iz op. 1, i to najprije Četvrti u c-molu, a zatim melodijom teme i brojnim njezinim obradbama vrlo poznati posljednji, 24, u a-molu.

Primjeri za ovakvu praksu kod Bacha su zapravo dosta česti, pri čemu se nerijetko potiru umjetno stvorene granice sakralnog i profanog u glazbi - najbolji primjer su uvodne sinfonie kantata BWV 29 (iskorišten je Preludij iz Suite u E-duru za violinu solo) i BWV 35 (zapravo je riječ o prvom stavku Koncerta u d-molu za čembalo i orkestar), u kojima orgulje preuzimaju solističku dionicu spomenutih instrumenata.

Na CD-u je kompletna Paganinijeva muzika za violinu solo.

Drugi dio koncerta počeo je znamenitom Ciacconom iz 2. partite za violinu solo Johanna Sebastianna Bacha.

Stalni gost-dirigent ZF violinist Shlomo Mintz pridružio se dirljivim riječima i svojom interpretacijom Bachove Sarabande (Adagio) iz Pa rtite za violinu solo u d-molu.

Šulekovo djelo je izvedeno na kraju rasporeda koncerta, koji je započeo prilagodbom za gitaru Treće sonate za violinu solo u C-duru, BWV 1005 (Adagio, Fuga, Largo, Allegro assai), a nastavio se skladbom »Noctural« prema Johnu Dowlandu, op. 70, znamenita engleskog skladatelja Benjamina Brittena u devet naslovljenih odjeljaka, dok je drugi dio rasporeda, nakon stanke, osim Šulekova djela na kraju, pripao Španjolcima Joaquinu Rodrigu i Isaacu Albenizu.

Jedina neruska glazba na programu bili su dodaci: neobarokni stavak iz 4. sonate za violinu solo Belgijanca Eugčnea Ysa ea u izvedbi Kavakosa te uvertira iz opere Mo ć sudbine Giuseppea Verdija, kojom je orkestar na svojem terenu zaklju č io iznimni umjetni č ki doživljaj.

Bacha Adagio i Fuga u g-molu za violinu solo, Giovannija Sollima Alone za Cello solo te Zoltana Kodalyja Duo za violinu i cello op.7.

Smatran čudom od djeteta, zarana prozvan hrvatskim Paganinijem, Ivo Dropulić u nakladi Matice hrvatske objavljuje svoj prvi samostalni zapis u CD-formatu, stilski raznolik i umjetnički posve zreo sedamdesetominutni program sačinjen od vrhunskih izvedaba Bachove Partite za violinu solo u d-molu, BWV 1004, Sonate za violinu solo, op. 27. br. 4 u e-molu jednog od najvećih svjetskih violinista Eugčnea YsaË ea (1858 - 1931), Sonate za violinu solo, op. 21 suvremenoga hrvatskog orguljaša i skladatelja Žarka Dropulića (1946) te Paganinijeva djela Introdukcije i varijacija na temu Nel cor piĹŻ non mi sento iz opere La Molinara G.

Od nastupa komornih ansambala veliku su pozornost privukli Baltički virtuozi s Pavelom Bermanom u izvedbi 24 Paganinijeva capriccia za violinu solo, što ih je za violinu i gudače obradio suvremeni litavski skladatelj Gedrius Kuprevičius.

I još jednom bez zvjezdanoga sjaja ostala je i najsjajnija repatica od Bachove Chaconne iz 2. partite za violinu solo, BWV 1004. Tonski nekako zgužvano, a u izrazu suzdržano i nijemo bivajući sudrugom mnogolikih zavrtuljaka i mnogolikih pritoka velika kontrapunktskoga vodensvijeta, Gidon Kremer bez zarona je pod drugu stranu nikad do kraja istražena planeta i publici i sebi darovao dobro što se zaboravlja.

Johann Sebastian Bach Druga sonata za violinu solo u a molu, BWV 1003 Grave Fuga

Među njegovim najizvođenijim djelima su Ples za violinu solo, Sonatina za violinu i gitaru te Međimurska suita za gitaru.

Od sve tri Bachove sonate za violinu solo, najzakučastiji izvedbeni zadatak predstavlja ova u C-duru, i to zbog vrlo duge i naporne Fuge, jednako i u predmetu za gitaru, i to zbog same po sebi težnje i za muzikalnim donosom, što znači ne samo za točnošću izvedbe zamršenih višehvatnih tonova tog oblika, vrlo često samo na taj način izvođenog, pri čemu je obje težnje Srđan Bulat vrlo dobro ostvario.

Bilo je tako i na recitalu Istvana Römera, na kojem se on predstavio uobičajenim miješanim gitarističkim programom originala i obrada: ovoga puta Trećom sonatom za violinu solo u C-duru J.