Isaija Popović (1698. - 1699.) prvi je marčanski vladika rodom iz Žumberka.Njega su preporučili kaluđeri manastira u Marči, Lepavini i Gomirju bečkom biskupu Mikuliću, a ovaj caru u Beč.Kaluđeri su se složili te izabrali svećenika, vjerna Sv. Stolici i katoličkoj Crkvi, pod utjecajem velikih pobjeda carske kršćanske vojske nad Turcima u Ugarkoj, Slavoniji i Srbiji.Popović je imenovan vladikom od cara, potvrđen od Pape, a posvećen u Beču.Marčanska biskupija bila je trn u oku patriarhi Crnojeviću, koji je odlučio uništiti njezino crkveno jedinstvo sa Sv. Stolicom.Poslužio se varkom te zatražio od zagrebačkog biskupa Mikulića dopuštenje za pastirski pohod u marčansku biskupiju.Biskup Mikulić ne sluteći zla dopusti.No mjesto patriarha došao je najprije samo njegov izaslanik, koji je g. 1691. išao od sela do sela, od župe do župe te bunio uskoke protiv crkvenog jedinstva.O Božiću iste godine došao je u marčansku biskupiju i sam patriarh Arsenije, koji je tražio, da vladika Isaija Popović prizna njega svojim nadbiskupom.Bečki dvor i krajiški zapovjednici pustili su slobodne ruke djelovanju patriarhe Arsenija protiv vladike Popovića.Zagrebački biskup Mikulić i ostrogonski nadbiskup Kolonić su doduše brzo uvidjeli za čim zapravo ide Arsenije i odlučili pomagati Popovića, ali je sve bilo kasno.Kolonić je doduše vrlo oštro izstupio protiv Crnojevića, da zaštiti vladiku Popovića, ali se Crnojević nije dao smesti, već je g. 1695. u Beču, gdje su držali, da on stoji u iskrenim vezama sa Sv. Stolicom, izhodio za sebe povlastice, da može pohađati marčansku biskupiju te ubirati od svojih vjernika u požeškoj i virovitičkoj županiji desetinu