Trabunjati o neoliberalizmu u državi sa ovako visokim porezima, subvencijama koje su kao postotak BDP-a 5 puta veće od europskog prosjeka, sa održavanjem višedesetljetnih gubitaša, sa zdravstvenim osiguranjem za apsolutno svakog i među najvišim izdvajanjima za zdravstvo u svijetu, sa državom koja čini polovicu državne ekonomije, sa vrlo malim socijalnim nejednakostima, sa poreznim financiranjem rupe u sistemu međugeneracijske solidarnosti je poput propovjedanja šukeru o opasnostima anoreksije. država kao i čovjek na duži rok mogu potrošiti koliko i zarade. prije ili kasnije slijedi otrežnjenje. ono što fascinira kod vas, socijalističkih parazita je arogancija i bahatost kojim tražite te privilegije odnosno prava kako ih vi zovete. besplatnog ručka nema. a osnovna pristojnost bi nalagala da kad vas netko počasti ručkom da mu kažete hvala. a ne da se raskravite za stolom i vičete: " kaje, bude to? ajmo, odmah sa tim ručkom i ako neće biti deserta bit ću ljut i psovat ću ti sve po spisku, jel jasno? ". sumnjam da se tako ponašate kad vas se časti ručkom. no kad je država a. k. a. " rupa bez dna " u pitanju onda postajete bahate barabe. ta " elementarna socijalna prava " netko treba platiti. može vam taj podatak izlaziti na uši, može vam se i ne sviđati ali je bolno točan, gospodine Ivančiću