Tijekom protekla nešto manje od tri desetljeća, točnije od 1982. godine i pojave legendarnog« Blade Runnera »Ridleya Scotta, holivudski filmaši u pravilnim vremenskim razmacima s više ili manje uspjeha posežu za proznim predlošcima kultnog SF pisca Philipa Kindreda Dicka (« Sanjaju li androidi električne ovce »,« Čovjek u visokom dvorcu »,« Second Variety »,« The Impostor »...).

U svakom slučaju, ako postoji multiverzum (kao u klasičnom znanstveno-fantastičnom romanu " Čovjek u visokom dvorcu "), onda je i ta verzija povijesti negdje realizirana, pa povijesne strukture postoje maksimalno koliko mogu u ovom paralelnom svijetu od svih mogućih.

Čovjek u visokom dvorcu, bez sumnje osoran i zajedljiv, ciničan i briljantan, on s prezrivim malim okicama škica oko sebe i frče brk s izrazom gađenja.

Iako se veselimo toj dokumentarnoj seriji, još nas više vesele najave oko angažmana Ridleyja Scotta na ekranizaciji romana Čovjek u visokom dvorcu, kultnog SF-autora Philipa K.

Posve izvoran zbog svojeg intimističkog motrišta i u isti mah zreli nasljednik suvremenih klasika alternativne povijesti poput " Čovjeka u visokom dvorcu " Philipa K.

Jedna od njih je misao da postoje i alternativni ili paralelni svjetovi, kao u romanu Čovjek u visokom dvorcu (1962.) Phillipa K. dicka u kojem Njemačka i Japan pobjeđuju u Drugom svjetskom ratu, te u Bijelom lotosu (1965.) Johna Hersheyja, koji priča mlada američka ropkinja nakon što su Kinezi osvojili Sjedinjene Države.

I onda je 1962 izašao Čovjek u visokom dvorcu koji je dobio Huga i promijenio poimanje Dicka u SF svijetu, ali i ponešto Dickovo pomianje tog istog svijeta

Dicka sam citao« Sanjaju li androidi elektricne ovce »i« covjek u visokom dvorcu »

Od Dicka sam tad procitao " Sanjaju li androidi... " i " Covjek u visokom dvorcu ".