Vidmarović je u nastavku ujedno podsjetio o kojim se načelima radi: oslon na iskustva Radićevog općenarodnog seljačkog pokreta, oslon na socijalnu osjetljivost hrvatske ljevice čija je paradigma Andrija Hebrang i oslon na državotvornu poziciju hrvatskih pravaša, bez njihovoga steklištva, dalje: jedinstvo iseljene i domovinske Hrvatske, uskrisivanje ponižene nacionalne samobitnosti, uravnotežena gospodarska politika (kada je Tuđman otišao RH je imala 9 milijardi duga u koji je uključen i onaj iz sukcesije bivše SFRJ, dok taj dug danas iznosi 40 milijardi), unapređivanje hrvatskoga sela (ne smijemo se bojati bogatoga seljaka "), socijalna zaštita hrvatskoga radništva, europska orijentacija, ali ne na uštrb vitalnih nacionalnih interesa, vanjska politika koja će promovirati državne interese, a ne ona koja će ih krnjiti i unazaditi, Domovinski rat kao temelj suvremene hrvatske Države i s tim u svezi poštivanje digniteta dragovoljaca domovinskog rata, borba za afirmaciju hrvatskoga jezika i istine u hrvatskoj povjesnici, osuđivanje pojedinaca i skupina koji su voljni izdati, pa i prodati interese Povratak apstinenata Karamarko se sigurno sjeća Tuđmanove maksime: Kada je riječ o državnim interesima nitko desniji od nas, a kada je riječ o socijalnoj osjetljivosti, nitko lijeviji od nas.