zanimljiva rečenica, zar ne? sama po sebi kontradiktorna, no kad opet pogledaš i zaustaviš se nad njom na trenutak duljim od sekunde, izgleda savršeno normalna. neću sada o pojmu normalnosti jer o tome mogu raspredati cijelu noć i, logikom murphyjevog zakona, sve će otići u klinac i nestati u bespućima interneta... postoje oni ljudi koji, bez obzira što više ne postoje ili što više jednostavno nisu prisutni u našim životima, ostavljaju trag. nasreću ili nažalost, imam oči i uši, te ponekad vidim i čujem ono što ne želim. al šta sad. tako valjda mora bit ', kako je znala reći moja nonica. prije nego je otišla u vječna lovišta. a o tragovima... ne mislim sada na gorak okus u ustima, ne, sperma nije gorka (barem koliko se sjećam iz davnih dana). ne govorim ni o izdrkotinama po trbuhu ni maničnom traženju ručnika nakon 5 - minutnog " divljeg, neobuzdanog i maratonskog " seksa. oh, gimme a break. govorim o nekim sitnicama, o postavljanju šalica za kafe, o načinu pripremanja salate, o zdravoj percepciji međuljudskih odnosa unutar kruga ljudi s kojima se svakodnevno susrećeš - bile one u poslovnom ili privatnom okružju. govorim o svim onim dobrim stvarima koje su nam te neke osobe pokazale, ukazale na potrebu pridavanja pažnje... ne smatram se lošom osobom. zadnjih par dana sam se igrom slučaja našla u takvim situacijama gdje sam se morala zauzeti za sebe jer se neko imbecilno stvorenje usudilo napadati moj integritet i pravo na slobodu govora. savjest imam i mirna je. recimo da je tako; nisam si još oprostila što nisam ponijela onu mačkicu sa sobom no... mace ne smiju u bolnice. ispravak - neke smiju, neke ne. eto što je diskriminacija isto tako, smatram da sam iskrena. barem do onog - što ne znaš, to ne može povrijediti. možda sam ponekad trebala reći sve, al šta sad. mea culpa. pravedna? to volim reći da jesam. ne da sam fer, jer to bi bilo " koliko tebi toliko i meni, bez obzira na zasluge ". ja važem zasluge. itekako ih važem, mjerkam i procjenjujem. kritički pogled i analitički mozak u kombinaciji sa kreativnošću mogu učiniti čuda. premda, to se ponekad toliko zakomplicira do neprepoznatljivosti i počne izgledati kao... ovaj post, naprimjer. da možete mijenjati povijest, da li biste mijenjali neke svoje postupke i odluke? ja... e sada. ne znam. rekla bih da se ne bih upustila u onu zajednicu, koju se još naziva bračnom; no onda ne bi bilo princeze. možda i bi, who knows, ali ne bi bila ovakva kakva je sad - savršena. ponovila bih sve, osim što bih neke pojedince preskočila, izbrisala, kako iz memorije tako i sa lica zemlje. heh.. rekla sam da sam pravedna, no nisam milosrdna. sadista u meni živi i hrani se svakim danom malim dozama krva, znoja i suza koje su u uzročno-posljedičnoj vezi sa mojim - rukama?.. a sad ono bitno. treba mi session. hitno. sada i odmah gorenavedeni krv, znoj i suze u velikoj mjeri poželjni. uvući se u latex-leather čuda i sa cropom u ruci učiti stvora ponašanju. pravilnom ponašanju i disciplini. red, rad i disciplina...... zainteresirani neka potraže mail skriven negdje na blogu. oni lijeni nek se jave tamo gdje znaju gdje me mogu naći. u bespućima interneta. u realnosti ovog svijeta................ reci mi ono što želim čuti.

Manje je poznato da je, iako je 1962. Marilyn Monroe zaista pjevušila dotičnu pjesmu naočitom predsjedniku, ključne 1963. godine, na njegov posljednji rođendan jedna druga slavna glumica imala čast ' ispratiti ' ga, ovaj put makar ne znajući, u vječna lovišta istom pjesmom.

Nervozni Dragan upisao je tako svoju drugu, besmislenu žrtvu, jer je nešto ranije u " vječna lovišta ", bez nekog osobitog razloga, poslao 77 - godišnju staricu Mariju, koja ga je nasekirala na " domaćem terenu " u okolici Labina.

I da dok dočekaš te poštene, lako odeš u vječna lovišta.

Spomenuta je jer su iz nekog nepoznatog razloga u vječna lovišta otišle čak dvije micro SD kartice koje su bile umetnute u Pi putem SD adaptera.

Diva otišla u vječna lovišta, a ako preživim slijedi sorbet od bosiljka i mente te izvještaj iz najlipšeg restorana u bližoj i dalekoj okolici, restorana Jeny...

Divno je biti star u današnje vrijeme kad gledaš oko sebe zabrinutost ljudi za sutrašnjicu, za budućnost.. a tebi sve ravno do Pacifika i natrag jer misliš a kaj me za to briga ja bum ionak otišla u vječna lovišta, pa si idem sad još priuštit kaj mogu a za sutra nek se mladi brineju.

Jadnik se preselio u vječna lovišta.

Živin za dan kad ćemo se konačno uspit riješit ove pijavice i nametnika Fiorentinija... Ali sve mi se čini da će to stvarno jedino bit moguće tako da ga se pošalje na vječna lovišta, jer svaka uprava koja dođe u njemu nađe saveznika, ljiga ima obraz deblji od svakog džona... Koja razina dilentatizma, neznanja, užas, užas, užas

Prije negoli tvrde diskove po pitanju brzina definitivno pošalju u vječna lovišta, SSD-ovi će se morati obračunati s još jednim tvrdim diskom iz pomalo zaboravljene Western Digitalove serije VelociRaptor, koja u posljednjem izdanju donosi disk poprilično velikog kapaciteta. 600 gigabajta podataka i brzina rotiranja magnetskih ploča od 10000 okretaja u minuti kombinacija je koja bi budućim korisnicima trebala osigurati vrlo dobre performanse i velik kapacitet upravo ono što ponajviše nedostaje SSD uređajima. 600 - gigabajtni VelociRaptor (kao i prethodni modeli VelociRaptora) dolazi u 2,5 - inčnoj veličini i ugrađen je u dodatno kućište veličine standardnog 3,5 - inčnog diska koje mu osim kao 3,5 - inčni adapter služi i kao hlađenje (maksimalna temperatura nakon nekoliko uzastopnih ponavljanja testova brzine prijenosa podataka iznosila je 36 stupnjeva Celzijevih).

Kako bilo da sam se junački potrudio vjerojatno bi Sonim XP3 uspio poslati u vječna lovišta, no s obzirom da uređaj nije moj ipak sam s njime bio nešto nježniji.

Dok sam ja molio, drugi su se kljukali Nikoličinim opijatima i otputovali u \ " vječna lovišta \ ".

Scene rastavljanja, podizanja i konačnog marša na otpad Siemens Martinove iz sisačke tvornice uz zvuke Titovih govora i pozivanja na udarničku produktivnost (ili posmrtnog marša uz koji je i sam maršal odaslan na vječna lovišta) nije nikakva nostalgična žalopojka za izgubljenim socijalizmom.

Scena u kojoj čeznutljivim pogledom ispračate iPad u vječna lovišta dok urlate " Myyyyy precioooossssss " sigurno nije bila u ičijim mokrim snovima.

I eto, dok čekam realizaciju kredita i kupnju groba koji će meni u konačnici osigurat laptop (i vječna lovišta), dosađujem se i pokušavam ignorirat Konculovu knjigu koja bulji u mene sa stola i sve govori: " Međeduuuuuu, konjinoooooo, mamlazeeeee, kako si uspio dobit jedan iz zemljopisa aj mi to matere objasniiiiii, i to još kod Prusineeeeeeeeeee " Idem joj udovoljit i barem je otvorit da prestane srat, nemam živaca slušat još i halucinaciju koja mi govori da sam kralj morona (Ne) vidimo se sutra

A bili smo tako blizu rješenja problema... jer mi se poglavara rješavamo samo kad odu na vječna lovišta (Maršal Tito, General Tuđman, nego koji čin ima Bandić?)

Mjesto gdje je nada otišla u vječna lovišta, gdje uvrnuti svijet razvija se sam od sebe ne mareći za ništa i ljubomorno braneći svoj teritorij i mjesto gdje koračaju genetske pogreške, izmučeni poludjeli stanovnici, male sestrice i veliki očevi.

da ima.... kada se majka ode u vječna lovišta (ako ga majka prije ne proda) samo pod tim uvjetom i to kao zakonski nasljednik

Pošaljete već jednom ustaše i partizane u vječna lovišta gdje i pripadaju.

Ispustila dušu i otišla u vječna lovišta.

Novo jače skupljanje novca i bilo šta bi takvog jako nezgodno djelovalo i na ove iskusne i sposobne dobitnike a ulagače bi teleportiralo u vječna lovišta.

Ovdje " one-man army " stil ne pali, i 2 - 3 metka su dovoljna da vas pošalju na vječna lovišta, a bazukaša se bojte više od kuge.

Bio je razmjerno mlad - pedeset dvije - a ni po svojoj životnoj energiji ničim nije odavao da se sprema na vječna lovišta.

Ili je brak možda potpuno romantična institucija, u čijim je temeljima isključivo i jedino ljubav, po mogućnosti vječna ili barem dok netko od zaljubljenih ne ode na vječna lovišta?

Sinoć je mali Pero, kojeg sam od milja znala zvati Svinjica zbog nereda kojeg je radio, odlepršao u Vječna lovišta.

Vodom ispunjena rupa skrivala je kamen dovoljno velik da ovjese modernih WRC automobila pošalje u vječna lovišta, a od viđenijih imena svoje su vilice, opruge i kotače na tom mjestu ostavili Petter Solberg, Thierry Neuville i drugi.

Nakon što sam poslao heksapodnu mucicu na Vječna lovišta, okrenuh, se ugasih tihu patnju na ekranu laptopa i zaspah, sanjajući mobitele prekrivene žoharima

KAD ĆE I ONI, POPUT SVOGA PAPE - ŠARAFCIGERA, ODSTUPITI, OTIĆI, NESTATI, NADAM SE U VJEČNA LOVIŠTA, I TO ŠTO PRIJE TO BOLJE, ZA SVE NAS.

kromanjonac@ Gotovini i Markaču se i sudilo zato što su Krivousti Ljigavac i Pizzaman otišli na vječna lovišta.

Zadnje što smo čuli kroz vrata je bila mamina dreka na mačka kojom mu je poručivala ako samo okusi to meso s poda da će ga poslat u Vječna lovišta.