Vi roditelji, ne bojte se životnog križa u kojem je, po Isusu Kristu, naše vječno spasenje

Život je shvaćao ozbiljno, a vječno spasenje još ozbiljnije.

Uvijek proritet ostaje rad za vječno spasenje.

Potom je uputio u veličinu i značenje dara euharistije, koja je " hrana za duh i tijelo te pomoć za vječno spasenje kako naše, tako i onih s kojima živimo i koje susrećemo. "

Preuzevši na sebe naše grijehe izborio nam je vječno spasenje.

Zatim se svi zajedno dižemo i molimo molitve za nas same... i sve druge gdje god bili: da, spoznavši istinu, zavrijedimo i tu milost, da svojim ispravnim životom i djelovanjem budemo vjerni zapovijedima te postignemo vječno spasenje.

Čistilište je stanje onih koji umiru u prijateljstvu s Bogom, ali, premda sigurni u svoje vječno spasenje, još se trebaju očistiti kako bi ušli u nebesko blaženstvo.

Koji put nam se nameću tolike poruke.. a bude i gluposti čak i tiskanih u kojima vječno spasenje ovisi o tvojim djelima.

Ima lažnih poruka u kojima vječno spasenje ne ovisi o Isusu nego o tvojoj krunici, hodočašću, a ne o ispovijedi, pričesti, obraćenju

Kada se molimo, razmišljamo, i slavimo svete ljude koji su postigli vječno spasenje te su nam sada uzori i pomoćnici u nebu.

I to zato, jer se radi o apsolutno najvažnijem pitanju za naše postojanje, za smisao našeg života, a to je naše vječno spasenje.

Kako bih ja mogla biti sretna u raju (premda nisam sigurna u svoje vječno spasenje), a da znam da je moj muž kojega volim osuđen na vječne muke?

Vjerovati u to, i tu vjeru potvrditi krštenjem i dosljednim evanđeoskim življenjem, znači imati čvrsto pouzdanje u uspostavu prijateljskoga zajedništva s Bogom i u konačno vječno spasenje.

Time simbolički poručuje kako Radosna vijest i vječno spasenje nije pridržano samo za Židove, nego za svakoga čovjeka, bez obzira na nacionalnu pripadnost.

Može u potpunosti izmiriti čovjeka s Bogom, oprati ga, osigurati mu nadu u vječno spasenje.

Boyer u prikazu tog glumca u The New Yorkeru 2003. Boyer ga je pitao je li protestantima uskraćeno vječno spasenje.

Zato mi, zbog njegovog dobra, ne preostaje ništa više nego nastaviti u pismoznanskom stilu, kojim ću sebe poniziti, dopuštajući mu da me i dalje drži za pismoznanca, i složiti se s njim, kako ne bih upao u zamku svjedočenja u svoje ime, te ga pozvati na onu poznatu Isusovu izjavu kada je rekao: Slušajte što vam kažu, ali ne činite što i oni Što će reći da raskorak između mojih riječi i djela njega ne opravdava da prihvati Istinu da je Isus Krist došao u tijelu, uzeo sve naše patnje, boli i bolesti na sebe kako bismo po Njegovoj žrtvi bili spašeni, tj. da je Isus Krist Otkupitelj i Spasitelj, te da ne može zavrijediti vječno spasenje svojim snagama, nego samo po vjeri kako je Crkva ispovjeda (a koju je Isus sam ustanovio i ovlastio da ide svijetom, propovijeda Radosnu Vijest, liječi od bolesti i oslobađa od demonskih utjecaja) i djelima ljubavi.

Mene pak neće spasiti vjera bez djela, što znači da nije dovoljno to da sam dobar slušatelj Riječi, nego da vječno spasenje moram zavrijediti i dobrim djelima ljubavi.

Isto tako, neprijatelju se mora priznati sve što je dobro i iskreno mu se željeti sve dobro, a osobito vječno spasenje.

Pred pričesnom klupom nema razlike između bijelca i crnca, djeteta i odrasloga, muška i ženska, jer se svima daje komadić kruha i obećaje čitavo nebo i vječno spasenje.

Cijela Božja Objava dokazuje nam tu istinu da Bog ljubi čovjeka i želi njegovo vremenito i vječno spasenje.

To je znak, u koga Bog hoće da se ugledamo kao u zvijezdu vodilicu, eda sretno prođemo kroz oluje novoga vijeka i sačuvamo ono, što nam je neophodno potrebito za vječno spasenje: vjeru i krjeposti kršćanske.

Kako je poznato u povijesti svete Katoličke Crkve bilo je krivovjeraca koji su tvrdili da za vječno spasenje nije nužno vršiti sve Božje zapovijedi nego da je za to potrebna samo vjera.

Naše vječno spasenje zavisi od našega opstojavanja u Hristu: " Jer smo postali zajedničari Hristovi, samo ako prvobitnu vjeru do kraja čvrsto održimo " (Jev. 3,14).

Josipa nam je poruka i poziv da se sve može okrenuti na život i vječno spasenje, poručio je mons. Čančar te zaželio njegov zagovor za naše obitelji, njega, velikog svjetionika Crkve.

U njoj nalazimo jamstvo za svoje vječno spasenje i nebesku nagradu.

Niječući nadnaravnost ekonomije spasenja i gledajući na vječno spasenje kao nagradu za čovjekova naravna dobra zapravo su negirali Bogu ikakvu (aktivnu) ulogu u čovjekovom spasenju i na taj se način približili deizmu.

Potkraj te isti enciklike, (papa) vrlo ljubaznom dušom poziva sve one na jedinstvo, koji ne pripadaju cjelini Katoličke crkve, spominjući one koji su upravljeni prema mističnom tijelu Spasiteljevom nekom nesvjesnom težnjom i željom, te njih nipošto ne isključuje od vječnoga spasenja; s druge pak strane tvrdi, da se oni nalaze u takvom stanju u kojem ne mogu biti sigurni za svoje vlastito vječno spasenje jer im nedostaju toliki i tako veliki nebeski darovi, koji se mogu uživati samo u Katoličkoj crkvi.

Osim što naviješta vječno spasenje poslije smrti, Biblija nas uči kako trebamo živjeti da već ovdje na Zemlji budemo sretni i imamo mir i radost u svojoj duši.

Kao što se tjelesna djela milosrđa protežu na tijelo i zemaljska dobra bližnjega tako se duhovna djela milosrđa protežu na njegovu dušu i njegovo vječno spasenje.