Uistinu, vješalo se na tom brežuljku podavno, ali proljetos dogodi se ondje nešto također strašno.
Uistinu, vješalo se na tom brežuljku podavno, ali proljetos dogodi se ondje nešto također strašno.
Sjetih se jednog zgodnog primjera iz davnih komunističkih vremena kad se porezne neplatiše također vješalo, ali ne na liste srama nego na drveće.
Ako bi ih se vješalo pod krila onda bi se znatno povećao radarski odraz aviona.
Ako se ukralo više od 10 malih životinja tada se kradljivca vješalo, a kradljivicu spaljivalo.
Vidimo li križ samo kao dvije prekriženo spojene drvene grede na koje se u to staro rimsko doba vješalo ljude da na njemu u muci umiru danima, a onda ga sa Isusovom mukom i smrti na križu kršćani uzeše za simbol?
Ako bi zaspali pod bazgom ili u njenoj sjenci, vjerovalo se da će bolesnici ozdraviti; Da bi im se vratile ukradene vrijednosti, pokradeni bi rano u zoru lijevom rukom savijali granu bazge prema suncu i izgovarali sljedeće riječi: »Bazgo, ja ću te savijati sve dok mi lopov ne vrati ono što mi je ukrao«; Tko pod bazgu zakopa kruh i sol, oslobodit će se vrućice; Da bi novorođenče čim prije ojačalo, pod bazgu se prosipala voda u kojoj je okupano; Za obranu od požara na Silvestrovo bi se narezalo bazgovo granje i, savijeno u kotač, vješalo u kuću; Vjerovalo se da bazga posjeduje moć da odbija munje i gromove; Ako bi se kora bazge gulila odozgo prema dolje, poprimala bi osobine lijeka za čišćenje, a ako bi se gulila odozdo prema gore, navodno bi izazivala gađenje i povraćanje.
Često nas pohađa i umirovljeni kapetan Vurdelja koji se stao baviti čudnim sportom: iđaše svakamo gdje se u našoj veseloj Dvojednici vješalo, i vodio je o tome dnevnik.
No jedno mi je bilo jasno: slika na kojoj muškarac poteže vodu iz bunara, a pored njega stoji malo vješalo koje zalijeva ne bi li izraslo.
U to vrijeme na božićno drvce vješalo se sve i svašta, koliko su to dopuštali novac i mašta
Prof. E. Pusić je bio vrhunski intelektualac i k tome pravnik, a pravnik nikad ne bi mogao zanemariti važnost takvog dokumenta, i to nakon 1945. u izuzetno turbulentntnom vremenu, kad se u Nuernbergu sudilo nacistima, a u Jugoslaviji se za svakoga tko je imao bilo kakve veze sa NDH, vješalo sa i bez presude.
Pusti me mamada vidim gorilupa što ako mi odgrize glavu Možda se zatotako željno smiješi, čeka baš menei mozak pun srećesretan iz nekihuvijekkemijskih razloga.NeNe kao odgovor.Ne u svakom pogleduO napretku ni riječ.Smiješ se rugobnokao vješalo na vjetru.tihim oceanskimspajanjem s koracimakojima koračamsavinuta na polaglavom lupkajući o cipele, ljetne sandaleod životinjske kožeza koju se pretvaram da jeod mahagonija.Na ovom mjestubilo bi dovoljnoreći jedno obično: Ne.
Ipak još je naša Hiltonica daloko od toga da treba vješalo u sobi (tvrde da je to ultimativni orgazam) (Teorija Zavjere 19.07.2008., 13:33:06)
U prostoru između dva stropa vješalo se meso da se suši u dimu koji je dolazio iz sobe uz stubište.
Na zidove u ambasadama i konzulatima navodno se vješalo sve i svašta.
razgovarajući, pa i pišući svoje postove, izbjegavam upotrebljavati neke riječi koje smatram, u neku ruku, meni neprihvatljivima. iako su to sasvim normalne riječi u sasvim normalnoj svakodnevnoj konverzaciji, koje svojom jednostavnošću i značenjem odražavaju bitak rečenog, u mom su riječniku, ako ne izbačene, onda berem do krajnjih granica marginalizirane. zašto? jednostavno zato što se ne uklapaju u moje viđenje stari i onako izgovorene ili napisane djeluju pregrubo i presurovo i jednostavno nisu dio moje osobnosti. jedna od takvih riječi je bivša. tih pet izgovorenih glasova ili napisanih slova kratko, jednostavno i konkretno označava neku prošlost. bivša djevojka, bivši posao, bivši auto, bivši prijatelj sasvim benigna riječ koja u mojoj glavi odzvanja kao udar groma u olujnoj noći. u svome sam se životu naslušao priča o nekim prošlim ljubavima koje su prečesto završavale vrlo burno, oplemenjeno beskonačnim natezanjima, svađama što nemaju kraja i nepovjerenjima. o njima se gotovo uvijek progovaralo kao o noćnim morama, velikim zabludama, neoprostivim pogreškama. promjenom posla firma iz koje se otišlo bila je prepuna ulizica, spački, nekorektnosti, njom su carevale dvorske lude i cirkuski klovnovi. stari su automobili preko noći postajale islužene kante, neumjereni potoršaći živaca i novaca, a prijatelji koji to više nisu najgori neprijatelji. vješalo se, u tim pričama, na svjetlo dana sve ono prljavo rublje, kao signalne zastavice na starim drvenim jedrenjacima, a sve s ciljem i svrhom kao neke edukacije " nevinog slušatelja " da ne ponovi grešku. moje veze, moji poslovi, moji automobili, moji " prijatelji " nisu bivši, oni su za mene dio prošlosti, kamenčići u mozaiku moga života, detalji koji krase odjeću u kojoj kročim ovim svijetom. sve su moje veze, i one za jednu noć i one što su trebale trajati vječno, imale na početku jasno i glasno definirane ciljeve, kao sudske presude na oglasnoj ploči. zahvaljujući tome, što smo mrvice istine prihvaćali bolje nego gomile laži, takve veze, na svome kraju, nisu bivale gubljenje vremena, nehumane i nekorektne i nisu imale minus na računu. u njih se uvijek više ulagalo nego se trošilo. ne vjerujem da mi se to događalo zato što sam baš znao, više je, ipak, to bila stvar sreće. poslove sam mijenjao ne zato što sam mislio da su loši nego zato što sam očekivao da će budući biti bolji. i oni su čangrizavi starci, dvorske lude i cirkuski klovnovi samo imali loš dan. moj je stari automobil, vozeći me cestama sna i bespućima košmara, bio i ostao moj najbolji suputnik u lutanjima kroz prošlost. a prijatelji, njih imaš ili nemaš. ili jesu, uvijek i za sva vremena, ma što oni mislili o tom, ili nisu, od prvog dana. ne uzimam za zlo trenutke slabosti pa čak i kad godinama traju. ni riječi ostavio, prekinio, rastavio nisu mi nekako po volji. negdje u mojoj podsvjesti, njihov izgovor, odjekuje kao trganje plahte kojom se previjaju rane u nedostatku zavoja, kao kidanje odjeća s nevinog curetka, kao cjepanje jedara brodu u oluji. ja nisam ostavljao niti bio ostavljan, jer nisam ništa ni posjedovao i nisam bio posjedovan. nisam prekidao niti se rastavljao, jer ostavljao sam netaknute mostove preko tih litica. ne da bih se vračao i, kao grešnik što zaglibio je do dna, tražio oprost i utočište u toplini nečijeg doma, nego da na njegovom luku, raširenih ruku, dočakam drage goste. od svojih sam se prošlih ljubavi, jer sve sam ih voliko, duže ili kraće, ne manje ili više, jednostavno civilizirano razdruživao. što se mene tiće, neke riječi u riječniku ne moraju postojati, ali neka su tu, netko ih voli, pa neka izvoli.
Ranih sedamdesetih, mnogo starijih skinheada je polako " vješalo cipele o klin ".... Skinheadi su postali sinonim za nasilje, policija ih je neprestano kontrolirala, a i bilo im je otežano traženje posla.
Kako bi svojim kolegama što vjernije prikazali pribor i posude koje su naši stari nekad za to rabili, učenici Zoran Petrinjak i Ivan Putarek u drvu su izradili vjerne makete korita, praljke, parnjaka, škafeca i pregrada na kojima se rublje cijedilo, vješalo i sušilo.
Milenijima se klalo, palilo, silovalo, vješalo, sakatilo i uvijek se to činilo u ime nekoga " odozgo ", a konce vuku oni koji iz obijesti i dosade ne znaju što bi sami sa sobom već huškaju sirotinju na međusobno klanje.
Zorana Vulića su " objesili " tri kola do kraja u času kad je izgubio bodovnu prednost pred Dinamom (tek ju je današnji drugoligaš Zadar vratio Hajduku igrajući 1:1 protiv " modrih " u Stanovima), a lani se čak dvaput " vješalo " trenera dok se Hajduk nije grčevito domogao još jedne titule.
NACIONAL: Kako su reagirali ostali ljudi, publika, kolege? Ne sjećam se da sam ikad imao zakrčeniji mobitel SMS porukama i da me je toliko ljudi zaustavljalo na ulici i na televiziji, čestitalo mi i vješalo mi se za ramena.
Uniforma schiavonskog vojnika se sastojala od grimizne surke, krznene kape, uskih hlača, cipela i plavog pojasa oko struka na koji se vješalo glavno oružje: veliki mač nazvan po njima schiavona.
»Bijahu odrasli na belkantu kojega se zvuždukalo dok se na sušilu raspoređivalo i vješalo rublje, dok se za posnu večeru trijebilo zelenje od korova i crvića ili, jutrom, sapunalo bradu.
I sjeno objesih si tijelo o tvoje vješalo O sjeno ti si okov u kome se usvinjih.
Bočno od popreta na najvišoj točki komina vješalo se meso i to po točno zadanom redu.
Vješalo i ono je bilo preveliko ali, za njega ima lijeka, da se stisnuti..
Osiromašuju sve ljude, brste i gule seljake, radnike i svako živo biće (Mihej, 3, 2 - 4); ali za njih, za najmanju grešku, postoji vješalo "
Čistila se srebrnina, kosila trava ili vješalo rublje, sve na sličnim balkončićima poput mog.
Objesio se na rukom izrađeno vješalo.
Na ispitivanju se uspostavilo da je on napravio vješalo.
Ubiti nekoga nije toliki zločin kao što je rad, a ti si IZRADIO to vješalo
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com