Dovoljno da te vješamo.

Prištedio si nam truda da te vješamo.

Mučimo ga, spaljujemo ga živog, kidamo mu utrobu, ovih dana smo ipak malo humaniji, samo ga vješamo.

Nema potrebe da ga vješamo. - Zar ne sliči na Boga?

Kao što mi prvo vješamo plahte, a čarape umećemo.

Da li još vješamo ljude za jarbol?

Razljutit ćeš ga. -Zauzima toliko prostora. Ne daš ni da kapute vješamo na njega.

Ali me briga za natpis koji vješamo na Bijelu kuću:

Ne treba da ga vješamo.

Ovdje vješamo svečenike.

Onog tko u mojoj jedinici izgubi nož, vješamo za vezice.

Mi vješamo pokrivače samo ako se želimo zbližiti s cimerom.

Ne vješamo tapete.

Baš zato ti vješamo još krvi.

Pa ih sada vješamo po stepeništu.

Mi vješamo lopove.

Rekla sam ti da je ne vješamo vani.

Sad vješamo bijelu imelu na vrata za vrijeme praznika... da više nikada ne predvidimo.

Kad stigne moj otac, želio bi njemu predložiti da ne vješamo gusare.