Mogao bi biti hrvatski, ali bi se ovlaštenim tumačima hrvatskoga zasigurno digla kosa na glavi od količine turcizama u jeziku u kojemu sam rođen; mogao bi biti bosanski, ali bi se službeni propisivači standarda bosanskog jezika nesumnjivo zgranuli nad obiljem talijanizama i germanizama koji su dio mene od kad sam naučio slušati i razumijevati, te nad kobnim manjkom suglasnika h na strateškim mjestima; mogao bi biti onaj umjetni hrvatskosrpski/srpskohrvatski, ali moj je jezik previše stvaran i živ da bi gase moglo nazvati nečim tako vještačkim; mogao bi biti pomalo od svega ovoga, a opet je tako zaokružen i tako pun po sebi da bi ga bilo glupo klepati od tuđih okrajaka. http://www.status.ba/8%20pdf/11.pdf (http://www.status.ba/8%20pdf/11.pdf) Osim što je u njoj rođen sadašnji predsjednik Društva hrvatskih književnika Stipe Čuić, Bukovica je poznata po tome što u njoj ima osnovna škola s čije se gornje strane govori išo, prošo i jebo, dok se s njezine donje strane govori iša, proša i eba: meni se nekako čini da kod bukovičke škole prestaje Bosna i počinje Hercegovina.