rascijepajmo noćas prkosni obješen nebom mjesečev srebrni srp osmijehom usana zalijepit ' ću ti zvijezde po toplom tijelu vikati ptice nek ' sklone se dok s tobom letim daljine razbit ću dugu u sve njezine boje širokom plavetnilu neba odlijepimo se i vjenčajmo se posred tihog svemira plodimo se tamo na praiskonu početka tinjavog žiška praska oplodimo ljubav željom mene i tvoje ružičaste orošene orhideje otkidat ću zvijezde i razbacati po svemiru nek trepere ko krijes moje će ti ruke dlanovima paučine nositi ljubav čuvajući ti san Zdravko Odorčić

Naravno i ovdje ne treba pretjerivati i pisati: Ti si žena mog života, vjenčajmo se Polako i sigurno samo.

Da ne pomućujemo vedrih i mladih dana ljubavi, da ne ogorčimo taj krasni i rajski život, valja nam što prije odlučiti: ili se umah vjenčajmo i stupimo u brak, te tako udovoljimo i bogu i ljudima - ili se ja vraćam u škole, a ti me ovdje u roditelja pričekaj dok svršim svoje nauke

O: Vjenčajmo se odmah, kad već ne radimo svadbu.