Nastojao sam je navesti na materinska čuvstva, opisujući joj kako nam je Bog dao lijepo dijete i da bi vrijeme bilo da se već vjenčamo, tim bolje je to na mjestu što se evo i Kata skorih dana udala.

Crkva je postala servis, da vas krstimo, krizmamo, vjenčamo i pokapamo.

Razgovarajući o djeci, još u početku odlučili smo da ćemo paziti i da nećemo ništa planirati barem dok se ne vjenčamo i malo sredimo.

Nije moja bivša žena ni bila tako blesava kada je rekla da se ne vjenčamo u crkvi već samo kod matičara.

Petnaest godina stariji, Ljubomir Čučić osvojio je tada 26 - godišnju Magali svojim šarmom i samouvjerenošću uspješnog poslovnog čovjeka: Prije braka bili smo vrlo kratko u vezi, tek devet mjeseci, ali je on prema meni sve vrijeme bio neobično pažljiv i nježan, prisjeća se ona. Često mi je govorio da, otkad me upoznao, više ne može zamisliti život bez mene i zato želi da se što prije vjenčamo.

Prestanimo čekati da započnemo raditi, da odemo u mirovinu, da se vjenčamo, rastavimo.

I sami toga svjesni, kadkad imamo sreću da se vjenčamo sa srodnom dušom, a kadkad se naši supružnici drže žbice kotača, ja sam imala sreću da se moja srodna duša nalazila u samom središtu kotača.

Kad se dva srca nađu... - ne doreče i nastavi: - Ali, molim te da se što prije vjenčamo, jer imam posla u Zagrebu, mnogo stvari treba da uredim... - uzdahne udova.

Hodanje mi je doskora postalo toliko glupo da sam čeznuo da se vjenčamo i da konačno budemo jedno.

Prvo nam je bila ideja da odemo na Mauricijus i da se vjenčamo na nekoj plaži, bosi.

' Želim da mi kažeš da me voliš, da želiš da se vjenčamo i imamo djecu... ', pomalo razočarano mu je objasnila bodybuilderica.

Ali nakon tisuću preokreta, svih iznenadnih, Ja, jedan od Paramountovih filmskih heroja, Grlim te, ljubimo se, vjenčamo se.

Ono što činimo jedno dugome prije braka ni u kojem slučaju ne pokazuje što ćemo činiti kad se vjenčamo.

Đavao nam jednostavno nije dao da se vjenčamo u crkvi.

Mislim da bi mi bila nepodnošljiva činjenica da se vjenčamo zato što sam trudna i samo radi tog, a ne zbog nas i naše ljubavi

U pismu je nacrtao i kuću s crvenim krovom i ispod napisao da će mi takvu kupiti kad se vjenčamo.

Ja sam više forsirala sa se vjenčamo da želim dijecu ali on je odugovlačio što ja nisam prihvačala.

Međutim, složili su se da je bolje da se što prije vjenčamo.

ti si na tragu onoga što je meni najveći problem: uvijek tražim izvana nešto da me ispuni, potakne, vrati nešto što mi pripada. to je ta moja mana, iako sam u životu bila sama i snašla sam se. primjerice, kad sam išla na fakultet, u drugi grad, u kojem nikog ne poznam. imala sam tad dečka koji je htio da se vjenčamo i rekao mi da biram između njega (a ludo sam ga voljela) i fakulteta. izabrala sam fakultet i otišla. iako sam bila totalno mlada, hrabro sam se uhvatila s izazovima. dakle, nije da ja to ne mogu, nego mi je kroz život ta vjera u sebe iscurila i uporno mi treba taj netko izvana da mi to nadomjesti. no, pustimo to. što ću tebe s time daviti, to je posao za psihića.:) razum ne govori ništa sada. srce uplašeno kuca. sva sam se stisla. hvala bogu, lj ima razumijevanja, jako puno pričamo o svemu sada. stvarno mi daje vremena da odlučim, da vidim kako ću. a i on sam nekako treba vrijeme za sebe, da se umiri jer on je svoju ženu volio i sad je voli. nije otišao jer je ne voli nego zato jer je prevagnula njegova želja i ljubav za mnom. kaže mi da mene ta njegova odluka ne obvezuje, ali mene to itekako obvezuje. to je rezultat svega o čemu sam sanjala tri godine, što sam željela i što sam stotinu puta u sebi prevrtila. iako se u meni sad komeša cijela sila svega i svačega i sada sam stvarno, stvarno jako daleko od zdravog razuma, ali kad pogledam na kraj tog tunela, ja vidim svjetlost. i vidim ljubavnika. meni je jako žao zbog muža jer bilo je afekata, obično kad bi ja usijala atmosferu svojim reakcijama (i akcijama) i dok ga sad gledam i osjećam shvaćam da mi je do njega stalo. i od svih stvari u životu koje su se dogodile, bilo je više lijepih nego ružnih. i baš zato mi je ta odluka koma. zato jer mi je bad, bad, bad povrijediti muža, jer mi je bad, bad, bad povrijediti ljubavnika. a opet, kao što sam već rekla, bilo bi najispravnije u ovoj situaciji: 1. prestati zajebavati dobrog čovjeka koji me voli (muža). 2. stisnuti zube i muški reći ISTINU. 3. pretrpiti bol jer sama sam se u to dovela. 4. vratiti koju kilu jer trenutno sličim na kostur i polako me sve boli, jajnici, sise... izgleda da navlačim boleštinu na sebe.

Prvo je rekao mojoj prijateljici Lori da želi da se vjenčamo, što smo svi doživjeli kao neku šalu.

1) ok dobro kažem zaručniku pred vjenčanje čuj gle imam anorexiju, oćeš me ženit i što bi on sad mene trebao prestat voljet u jednom času? gdje je ona toliko spominjana ljubav nestala? ok ako se svejedno vjenčamo i nakon par godina njemu dojadim ja ili moja anorexija.. i što će sad dobiti razvod? 2) ista ta situacija samo jedna strana nema anorexiju nego recimo neku drugu težu bolest koja se s godinama pogoršava i na kraju je bolesnik depresivan, bezvoljan, BEZ SEXUALNE ŽELJE (tek toliko o duhovnosti i pravoj ljubavi koju zagovara Crkva) onda drugi partner neće dobiti razvod? sve u svemu licemjerno i jadno.

" Uvjet mojoj gospođi da se vjenčamo bio je da nauči pravila Lige prvaka i da nauči otvarati bocu s upaljačem.

Pa što će biti jednog dana ako se vjenčamo (nije ni stvar u braku, živimo skupa već 3 godine)?

Htio je dečko da se vjenčamo na početku zajedničkog života, ali ja nisam htjela odmah.

I rodila ja, odmah u bolnici upisali njegovo prezime za bebu za slučaj da se ipak vjenčamo.... no opet niš od toga.

moja cura Mara (da da, imam sad i curu) od sreće kada je čula da je kompjuter stigao u selo se odmah.. taj tren... iste sekunde, bacila na kolektivno peglanje. toliko je bila izbezumljena da je čak prepeglala i svježe opeglane lače na tregere, plavu radničku košulju... fala ti maro... baš bi te karo... (no budući da mi je tek 31. godina pričekat ću dok se ne vjenčamo)

Istom pričom i bez ikakvog pressinga s obje strane, svatko ima svoje prezime uz moju izjavu da ako se ikad i vjenčamo ja ću zadržati svoje prezime (iz raznih razloga a mislim da je najveći komocija jer već 35 godina imam to ime i prezime).

Sami sebe uvjeravamo da će nam život biti bolji kada završimo školu, kada se zaposlimo, kada se vjenčamo, dobijemo dijete, pa još jedno dijete.

ja i dečko smo kao brat i sestra.. jako vezani.. a mene srce boli.. ne mogu uzvratit emocije istom jačinom kao što on osjeća prema meni.. i nikako da razriješimo.. na momente mislim da se vjenčamo pa da je bolje prekinut.: confused:.. kao da najbolje funkcioniramo kad smo udaljeni i privh par dana kad se vidimo.. ovaj drugi vodenjak-čuli smo se.. želi da dodjem do njeg au drugi grad.predlaže zajednički life.. meni je sve to previše.. nikad se nismo ni vidjeli... navaljivaio je tj. želio da dodjem danas.. da prespavam kod njega.. ali meni to previše.znam nismo djeca ali ipak... razmišljam da sutra odem da popričamo malo.. ima iza sebe vezu od 11 godina i brak od 3 godine... je ful sam zbunjena i uopće neznam jel to dobar potez.on kaže da ne može doć nikamo bliže... nego da ja dodjem tamo... da si trebam posložit prioritete.. da napravim nešto ludo.. drukčije..

Dečko mi je od prvog dana užasno pažljiv, u svakom mogućem trenutku iskazuje mi ljubav, seks nam je odličan (njegove riječi), želi da se vjenčamo i da jednog dana imamo i klince (njegove riječi, opet), stvarno... drži me kao kap vode na dlanu, bez pretjerivanja.