eto, sada sam i ja ponosna udana žena...... GOSPOĐA... ja sam se cijelu subotu tresla od muke, nisam znala kuda i kako sa sobom, a da ne pričam da sam se ustala u 8 ujutro da pospremam stan u koji se useljavamo, u pol 1 sam išla u salon ljepote di su mi sredili friz i šminku, onda sam se vratila doma i još malo pospremala. počeli stizat gosti, moja kuma, moja najbolja frendica, frend, njegova seka, moja seka, moj nećak, njen dečko... a zaboga.. a ja se sva tresla od nervoze. samo sam gledala na sat i u 7 sam cure zamolila za pomoć oko oblačenja u vjenčanicu. najgora nervoza je bila kad sam čula mahnito trubljenje pred kućom gdje su me pokupili dino, njegova familija i frendovi i kad sam silazila dolje niz stepenice u 10 cm visokim štiklama, vjenčanici do poda, sa bundicom oko ramena... sve je dalje nekako u magli do dolaska u crkvu gdje sam se raspoložila vidjevši da su mi došli svi moji voljeni bodrili me, grlili i ljubili. obred je bio divan, pjesme koje volimo i svećenik uvijek dobre volje, a poslije domjenak i izlazak nas mladih u birc gdje smo bili do pol 5 ujutro... sve je stvarno super prošlo... a sada je pak ludnica oko pospremanja i uređenja pomalo trošnog stana, ali sve se može uz malo volje i truda. eto, slikice stavim čim ih dobijem i vraćam se svojoj tajnoj ljubavi - poeziji. pusić