Što se tematskih odrednica tiče, uz već navedeno propitivanje psihologije izoliranih mikrosvjetova koje neizbježno rastvara temu osamljenosti i otuđenosti pojedinca, mnoge su se predstave izravno ili neizravno bavile i temom suočavanja sa smrću, jazom između želja/snova i zbilje, problematikom pasivna mirenja s vlastitom sudbinom te gubljenjem identiteta na raznim razinama: od onog uvjetovana emigracijom, preko gubljenja identiteta (posla, žene, prijatelja, čak i vlastite aktovke) zbog smrtonosne bolesti koja zadesi uboga antijunaka predstave Smisao života gospodina Lojtrice, pa sve do apsolutna brisanja identiteta, koje se očituje u doslovnu mljevenju antijunaka predstave Samljeveninestao, koji tek nakon što ga samelju, dakle nakon što nestane, može početi djelovati u svijetu koji ga okružuje.