S druge strane smo jaki u paralelnoj igri, baš onome što EU sada grčevito treba, naučili smo da se ne oslanjamo na leadership, zadnji leadership na kojeg se je većina oslanjala su bili dr Vlatko Maček i mlađa ekipa uz njega (makar to Oštriću ne sjeda na želudac), tako da smo dočekali razdoblje zrelosti toga puta i sinteze sa novim izazovima, kada minimalizam blagotvorno prožima amorfni pučki front, koji kao od šale kombinira svu tu zbrku, sam je leadership i kerator i izvršna proizvodnja i sve, dok EU sve više ludi od toga i jedine ideje kako s tim su one filozofa Habermasa o općem građanskom referendumu, uz veliki rizik kako će proći i šta će građanstvo od toga uopće pročitati i uzeti u obzir.