Brojne asocijacije akvarelista diljem svijeta, govore o nepobitnoj činjenici da akvarel ima svoje poklonike među slikarskom populacijom i likovnom publikom.Od najstarije i najpoznatije Kraljevske udruge akvarelista u Velikoj Britaniji, Royal Watercolour society, osnovane 1804. čiji je pokrovitelj engleska kraljica, a njezin počasni član Princ od Walesa, do brojnih europskih društava akvarelista ili onih američkih, australskih, a nemoguće ih je sve ovdje nabrojati, promiču znanje o posebnostima ovoga slikarstva.Kineska izreka o akvarelu kao umijeću kroćenja divljeg konja zapravo je univerzalna misao o slikanju vodenim bojama i duhovito govori o težini medija koji je nepredvidljiv i u direktnoj je korelaciji sa iskustvom slikara, njegovom znanju da kontrolira omjer vode i kvalitetnog pigmenta, da odabere odgovarajuću papirnu podlogu, vrstu kista... Sve rečeno odražava medijske zadatosti s kojima slikar akvarelist mora računati ukoliko želi doći do željene realizacije djela.Kada govorimo o čistom akvarelu, govorimo o takozvanom transparentnom akvarelu, bez primjesa pokrivnih boja gvaša ili tempere.