cuvala sam klinca, sjecate se, u kolovozu. i kad sam isla kolegi u Tisno otac me opomenuo pazi da se tebi tako nesto ne desi kao toj djevojci. malo smijesno iz drugih razloga, ali znamo i kolega i ja da se to ne bi dogodilo i da bi bilo nepotrebno unisteno prijateljstvo, jer povratka nema. prema mom misljenju nema fuck buddiesa, no dobro, prema meni nema niti seksa bez ljubavi, bar nekakve. a o kategorizaciji (od nizeg prema visem) jebacina-seva-seks-vodjenje ljubavi da ne pricam (zenski dio me sigurno razumije). zasto toliko pobacaja? divim se kolegici koja sama odgaja dijete, a ima samo 21 godinu. zivi sama, nije joj lako, ali to dijete prima toliko ljubavi i paznje da ih je divno za gledati. zamislite za sto bi bila zakinuta da je otisla na pobacaj. nacelno sam protiv pobacaja, iz razloga koji nisu tu vazni. ali to je izbor svake osobe. moj stav je da, ako si dovoljno zreo da radis dijete, onda budi dovoljno zreo za snosenje posljedica. pogotovo ako si toliko zreo da mislis da se mozes kontrolirati i da nema sanse da se ostane trudan. vraga nema. uvijek postoje iznimke, i prihvacam da ljudi ne moraju dijeliti moje misljenje. ali za mene je to ubojstvo. i ja to nikad ne bih napravila, pa da i znam da je dijete u mojoj utrobi bolesno, da ima genetski poremecaj ili bilo sto. dio je mene i voljela bih ga, bez obzira na cijeli svijet.