sa opijem sam raspravljao o optužnici za oluju, i između ostaloga o tezi prekomjernog granatiranja i nije me dojmila njegova argumentacija, tezu o prekomjernom granatiranju ne bi prihvatio niti jedan razumni vojni stručnjak, osim ukoliko nije pripadnik kanadskog bataljuna i koji je sjedio na balkonu te gledao kako se neselektivno gađaju civilni ciljevi (u krajini koja je imala oružja za naoružati još jednu hrvatsku vojsku), u kojoj je golema većina aktivnog muškog stanovništva bila vojno aktivna i gdje je pojam civil-vojnik bio prilično teško razlučiv. stječe se dojam da je nekima žao što se srbi nisu organizirali u obrani, potpomognuti sa srpskom vojskom koje bi oluju pretvorilo u golemi krvavi lonac u kojem bi bilo tisućama žrtava viša na obje strane i nesagledivim posljedicama. sa druge strane, gomile špijuna iz nacija nesklonim hrvatskoj su brojali svaku pojedinačnu žrtvu, spaljenu kuću, koje su postojale, i samo su ih budale mislile da će ih zataškati, a potom su se pojedinačno vadili kao jockeri u pacifiziranju hrvatske i izjednačavanje ratne krivnje. razaranja i žrtve koje su počinjene u hrvatskoj daleko prelaze one za koje se stigmatizira ova zemlja. presuda generalima je izvučena iz konteksta ratnih zbivanja, ogoljena i namjerena osudi žrtvenih jaraca koji su morali biti osuđeni kako bi međunarodna zajednica mogla kazati kako su riješili balkanski kotao, i oprati se za nesposobnost koje je pokazala u početku sukoba. mnogi zaboravljaju koliki je golemi prostor ostao iza stanovnika krajine koji su se organizirano evakuirali po zapovjedi svojih vođa, za koji bi trebala golema vojska redarstvenika, vojnih policajaca i onih kojima je to bila dužnost nakon prolaska udarnih vojnih postrojbi. nedavno je u jednom interviewu neki hrvatski časnik koji je u oluju spasio jedno selo sa srpskim stanovnicima izjavio da je odvojio 20 ljudi iz svoje postrojbe kako bi sačuvao ljude i materijalna sredstva. pomnožite to sa prostorom koji je trebalo čuvati i dobit ćete brojeve koje vjerojatno prelaze broj angažiranih postrojbi u oluji. nadalje, policija je naknadno postavila punktove, organizirala postaje u kojima su zapovjedali pretežito srbi kako bi izbjegli loš efekt, no njih je bilo premalo, i nisu imali ingerencije nad vojnim osobama, niti pravo pregleda i pretresa vojnih vozila. o tome je opsežno u presudi tumačio tadašnji načelnik pu zadarske cetina. oni koji spominju da su neki vojni zapovjednici dali iskaz u hagu i nisu bili optuženi, zanimljivo, devet ubijenih hendikepiranih osoba srpske nacionalnosti su bili u zoni odgovornosti jednog od " kvalitetnih " zapovjednika koji (zasad) nije optužen. posebna priča je trakavica o transkriptima, ne ulazeći u ozbiljnost predsjednika koji je dozvolio grupici stranih novinara da ulaze i snimaju najviše državne tajne kao da su izloženi krumpiri, ne ulazeći u bit stvari što transkripti predstavljaju, i da li se mogu tretirati kao ključni dokaz planiranja zločinačkog poduhvata, ostaje gorki okus u ustima koliko se neozbiljno postupa sa dokumentima koji imaju oznaku državne tajne. presuda gotovini i markaču, će po pravomoćnosti omogućiti stvaranje instituta udruženog zločinačkog poduhvata, koji je u suprotnosti sa načelom krivnje i načelom da nitko ne može biti osuđen za kazneno djelo koje nije počinio, te dramatično širi odgovornost osumnjičene osobe do razine objektivne odgovornosti. kaznena djela za koja se gotovina i markač terete počinjena su van okvira operacije oluja, izvan vremenskog i prostornog okvira akcije, njihova odgovornost se proširuje temeljem principa prešutnog proširivanja zapovjedi na nedopuštena postupanja, kada je okrivljeni znao za posljedice a ništa nije poduzeo. (da li je to bila isključivo njihova obaveza ili broj tih ljudi daleko premašuje one kojie su prijavljeni hagu) nadalje zadivljuje nonšalancija kojom je prema sudcu orieu lako dokazano postojanje direktne veze između posljedica (odlazak osoba srpske nacionalnosti, paljevine i ubojstva) sa prema njima uzrokom, tadašnjim predsjednikom države i njezinim ministrom obrane (preskačući premijera, ministra unutarnjih poslova, itd.) i dvojici generala u cijelom vojnom ustroju.