ROMANO U RUDNIKU OPALA ' Sa četvrtog kata odnio me vjetar kada se moj vjenčani prsten uglavio na krovu kojeg smo cementirali.Pao sam na šljunak i spasio se tragična kraja, ostala je samo bol u leđima.Sa dalekovodnog stuba pao sam uslijed rascijepljenja i ostao živ jedino zato što stub nije pao sasvim do zemlje.U rudnicima nagutao sam se otrovnih prašina poslije svake minske eksplozije ali ipak imao više sreće nego Erwin kojeg je otrovna raža ubola u prsa.Mene je ujela u nogu tako da sam od bolova plakao četiri sata dok je krv prskala kao fontana.Nigdje bolnice u blizini tek jedna učiteljica koja mi je nekakvim domorodačkim lijekom sačinjenim od trava omotala ranu i tako smanjila bol. ' AUSTRALSKA OSAMLJENOST ' Gradili smo hrvatski klub, družili se i bavili sportom.Običavali igrati nogomet i košarku, ali uvijek nekako trebali dokazivati svoje porijeklo.Tuče nisu bile rijetke između nas i pravoslavnih naroda.Iako smo ih izbjegavali morali smo obraniti ne samo alat s kojim smo radili a kojeg su krali, opal i imovinu već na neki način time i svoju čast.Od tada uvijek su nam bila otvorena vrata svih klubova.Smiješno je i glupo da snagom dokazujete svoje pravo ali tako je bilo... ' - nemili su događaji Romana koji nakon rada po vicotrijanskim selima u brdima, radio je u vojnoj bazi Katarine, na vojnom aerodromu.Tu je radio kao keramičar te nakon toga otišao u Darwin, grad gdje sada živi. ' Ništa mi ne nedostaje nego društvo.Volim sport, druženja, pjesmu ali ovdje teško je naći pravog prijatelja.Prijatelja kao što smo imali ondje kod kuće kad si mogao jednostavno ispiti kavu, nasmijati se jednostavnim stvarima u životu koji nije bio opterećen novcem kao što je ovdje.Razumno jer svatko je došao radi stjecanja novca ali nažalost izgubio neke druge vrijednosti.Ali i kad odem u svoju Pulu i proveselim se sa svojim starim društvom opet želim vratiti se ovdje.Teško mi se prilagoditi na onu silnu užurbanost, kompliciranost zakona, papirologije.. Čak sam jednom prilikom morao policajcu objašnjavati da iako imam internacionalnu vozačku iskaznicu da sam sveisto Hrvat. ' - mrva sjete u riječima je čovjeka koji je veći dio života proveo na australskom otoku i stvorio ne samo vrijednu imovinu već i obitelj koja živi na različitima dijelovima kontinenta.. Tu je i unučad tako da Romano i ne razmišlja o povratku u Istru.