Potpunu potporu u tom naumu daju mu i supruga Marina, djelatnica »Vojvođanske banke« u Somboru (s kojom je oženjen osamnaest godina) i kći Renata, srednjoškolka u drugom razredu (također u Somboru).

Razbojnici maskirani plavim perikama i s buketima cvijeća u rukama upali su u petak u poslovnicu Vojvođanske banke u Nišu.

Za razliku od podrške kampanji za skrivanje Karadžića, gdje nema direktne informacije o broju žiroračuna Pokreta na koji se može uplaćivati novac, za kampanju " Ovo je naš grb " objavljen je i žiroračun na koji svi zainteresirani mogu uplatiti novac na žiroračun Pokreta, otvorenom navodno kod Vojvođanske banke.

neću se vraćati na prošli post. što je bilo bilo je. auto vozi, komp radi, ulaznice se još čekaju i dobro. jel se sjećate kad sam iša kod zubara? a ima par miseci. boja sam se i tresa prije svega toga, da sam se mora svima izjadati. htio sam plakati i bit uplakan. u tom trenutku mi je bilo zanimljivo, kako me nitko nije upita kako se mogu bojati zubara, a živim s jednom. i tako je to prošlo. sve do prije par dana, kaže meni djurdjica kako će raditi sama u ordinaciji jer doktor ide na put i ' da bi baš bilo u redu da dođem kod nje na stolicu '. naravno, dosad nisam bio. moj odgovor je bio kao moga bi, ali nisam to ozbiljno shvaća. i onda jučer ujutro ona mene zove i kaže ' aj dođi danas kod mene '. srce je odmah jače zakucalo. osmijeh s lica nestao i u ruci se našla jedna cigareta. u glavi mi se vrti ona reklama vojvođanske banke, di će čika zuba dati zeku, odigrati partiju šaha i pjevati ' al noćas, ako sluša, nek čuje boooool... ' no, kamen kakav već moram biti, jer ipak sam s krša i kamena poteka, skupio hrabrost i uredno u 3:45 se pojavio u ordinaciji. sve fino tamo, čisto tip-top. lipi wc, pa lipe fotelje u čekaonici, pa aparati za sterilizaciju (to sam sve razgledava da što više odgodim sjedanje na stolicu), pa veliko ogledalo, pa novi laptop. e, tu sam se mora malo duže zadržati. i oko 4:00 ja sjedoh. djurdjica obukla kutu, doktorica moja, i krenula u razgledavanje zubi. i nakon par minuta sva oduševljena izjavi ' baš su ti super zubi, ja sam mislila da je puno gore. i super će izgledati kad sve plombe prominim '. sad ja praktičar, kakav već jesam (nije to zbog straha rečeno) ' pa što ćeš minjati kad sve u redu? '. samo je nešto promrmljala i otišla nešto uzeti iz ladice. vratila se s idejom ' najprije ću ja tebi zube ispolirati, pa ćeš viditi da nije strašno '. stavlja mi čiku puža u usta da kupi slinu i dodaje ' a posli ću zaminiti plombu na četvorki '. naravno, da ništa nisam moga reći kad mi čika puž u ustima. i tako ona meni ispolirala pola zubi, odlazi do ladice, i vraća se sa špricom. ' sad ću ja tebi dati anesteziju, pa dok završim poliranje, će primiti '. niti se ne snađoh, a već mi počela trnuti vilica. malo kasnije i nos. pa do oka došlo (kasnije mi je objasnila da se bojala da me ne zaboli, dal amalo jaču dozu, jer zna kako uopće nemam praga boli, što se tiče glave, nego me boli čim mi priđeš, zlato moje). nakon poliranja, došlo je vrime skidanja plombe. svakim novim pokušajem, lice je bilo zabrinutije. u jednom trenutku izusti ' isuse, ko je ovu plombu pravio, svaka mu čast '. odmah sam izvadio čiku puža iz usta i pita da što to znači i oće li ona moći to isto napraviti? rekla je ona ' oću, oću. ali duboka je plomba, pa zato '. i nastavi ona. nakon 15 - ak minuta, sad je već bilo 4:40, pitam ja ' oće li to brzo? ', a ona ' nemoj mi to govoriti ', a ja skrušeno dodajem ' ma nema veze, samo ti polako, nigdi se meni ne žuri, samo volim znati što radiš i koliko će trajati '. izvukoh se u zadnji tren. nakon toga je ona meni pričala što radi, pa s kojom brusilicom mora, pa svašta. negdi oko 5 je počela akcija stavljanja nove plombe. zlato moje, je sve to polako i pažljivo radila i oko 5:15 sve je bilo gotovo. za nagradu sam joj htio dati pusu, ali mi utrnuta još ostala desna strana pa sam malo blentavo izgleda i nisam moga usne skupiti, nego sam je poljubio u stilu jim careya. i tako je to bilo. nije me ništa bolilo. prezadovoljan sam i preponosan na svoju djurdjicu. navečer smo išli gledati ' što je muškarac bez brkova ', ali o tome neki drugi put. posli posta o sanjkanju.

U uži su izbor ušli projekti Medveščaka i Vojvođanske banke, a titulu pobjednika osvojio je projekt Paraolimpijski školski dan, jer kako su dr. Maja Makovec Brenčič, predsjednica Društva za marketing Slovenije i predsjednica žirija SPORTO nagrade 2012 i žiri ocijenili, CiV je u tom je projektu na najinformativniji i najinovativniji način uspio udružiti emotivnost i društvenu odgovornost sportskog marketinga i sponzorstva u regiji.

Ranije, tijekom svibnja, mađarska OTP banka potpisala je ugovor o kupnji 67 posto dionica te vojvođanske banke za 118,6 milijuna eura, ali taj posao još uvijek nije realiziran zbog izmjena zakona o preuzimanju pa se banka morala pojaviti na Beogradskoj burzi.

Većinski vlasnik te vojvođanske banke je država koja ima udjel od 87 posto.

Prodajom Vojvođanske banke, kako je rekao ministar Dinkić, uspješno je završena privatizacija srpskih banaka.

Dinkić je zadovoljan što je nakon teških pregovora postignut dogovor s p (Nacionalnom bankom Grčke National Bank of Greece) o isplati po cijeni koja je četiri puta veća od kapitala Vojvođanske banke.