vȑč m <G vr̀ča, N mn vr̀čevi>

DEFINICIJA

posuda za piće (obično od zemlje) s ručkom

FRAZEOLOGIJA

vrč ide na vodu dok se ne razbije tko izaziva opasnost, neminovno nastrada

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Vr̀čak (Zaprešić, Bjelovar, Prigorje, Donja Stubica), Vr̀ček (390, Varaždin, Zagorje, Međimurje, Koprivnica), Vȑčić (100, Šibenik, Imotski, Rijeka), Vȑčković (140, Samobor, Turopolje, Zagreb)

ETIMOLOGIJA

prasl. *vъrčь (stsl. vrъčь, slov. vrč) ← lat. urceus

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

krčag, lončić, bokal, ćup, tanjurić, tanjur, lonac, pladanj, sanduk, kotlić, lavor, čajnik, kalež, vrc, poslužavnik, kanister, kanistar, bocun, mijeh, kotao

PRIMJERI U REČENICAMA