1 4? ovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja. 3 Na takva, zar, ti o? i otvaraš i preda se na sud ga izvodiš? 5 Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu, 7 TÓa ni drvu nije nada sva propala, posje? eno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju. 8 Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu, 13 O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad? eš me se spomenuti, 15 Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku. 16 A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha ne? eš oprostiti, 17 u vre? i si prijestup moj zape? atio i krivicu moju svu si zapisao. 20 Oborio si ga - on ode za svagda, nagr? ena lica, otjeran, odba? en. 21 Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja. 22 jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života. " 2. DRUGI NIZ BESJEDA Job sebe osu? uje svojim govorom