Neki su teolozi potrčali odmah izjaviti da nema prijenosa vremenite kazne ili kazne za grijeh otaca, radi vih redaka.

Vjernik koji učini kakvo djelo, za koje je vezan djelomičan oprost dobiva, osim otpusta vremenite kazne, koju dobiva svojim djelom, isto takav oprost od kazne posredovanjem Crkve. 806. U smislu navedene apostolske konstitucije djelomični ili potpuni oprosti mogu se uvijek po izboru namijeniti i za pokojnike. 816. Papa Pavao VI. reformirao je disciplinu svetog reda svojim motuproprijem Ministeria quaedam od 15. kolovoza 1972. pa je ukinuo subđakonat i niže redove (ostiarijat, lektorat, esorvistat i akolitat).

Duhovna dimenzija potpunog oprosta Prvo i radikalno oproštenje vječne i vremenite kazne događa se kod sakramenta krštenja.

Svete mise su u 7:00 i 18:30. Taj dan možemo izmoliti potpuni oprost od vremenite kazne u svim franjevačkim i župnim crkvama.

Dakle, dobivamo oprost od« vječne kazne », ali u posebnim danima i prilikama koje odreńuje Crkva Bog nas u svojoj ljubavi oslobańa i« vremenite kazne »koju smo zaslužili svojim grijesima, a koju bismo morali otrpjeti, bilo ovdje na zemlji bilo u čistilištu, kako bismo mogli jednoga dana ući u puninu zajedništva s Bogom i s braćom Bog je izvor svakoga blagoslova.

Davanjem oprosta, u zajedništvu ili općinstvu svetih, Crkva onima koji zaslužuju i koji ispunjavaju propisane uvjete dariva od blaga zasluga Krista i svetaca i na taj način potpuno ili djelomice uklanja vremenite kazne: to su »potpuni« ili »djelomični« oprost.

Ovo načelo zasebne vremenite kazne zbog grijeha je prisutno kroz cijelu Bibliju.

Nadalje, također treba reći da i onaj kršćanin koji pravedno živi svoj zemaljski životi ima velike koristi od djela milosrđa, jer djela milosrđa uništavaju vremenite kazne za grijehe te malo po malo čovjeka s Bogom posve izmiruju.

Iz tog razloga kršćaninu koji se često ispovijeda sve više i više opraštaju vremenite kazne tako da se posve može oslobodi muka u Čistilištu ili ako ih se posve ne oslobodi onda neće trebati dugo u njemu trpjeti.

Zbog toga treba naučavati da je pokora čovjeka kršćanina poslije pada mnogo drugačija negoli krštenička, jer ona sadrži ne samo prestanak grijeha i njihovo odbacivanje srce pobožno i poniženo [ Ps 50,19 ], nego i njihovo sakramentalno ispovijedanje, barem u želji da će ga izvršiti u svoje vrijeme, i svećenikovo odrješenje, kao i zadovoljštinu postom, milostinjom, molitvama i drugim pobožnim vježbama duhovnog života, naime, ne zbog vječne kazne koja se oprašta zajedno s grijehom u sakramentu ili u želji za njim, nego radi vremenite kazne [ kan. 30 ], koja se (kao što kaže Sveto pismo) ne oprašta uvijek potpuno, kao što to biva kod krštenja, onima koji su milost Božju koju su primili, te su nezahvalni ražalostili Duha Svetoga [ usp.

U ovom upisu razmatrat ćemo oštrinu svijesti i savjesti zbog kojih često puta pomišljamo kako su vremenite kazne i nevolje koje su nas snašle produkt djelovanja mračnih zavjereničkih organizacija koje upravljaju ovim svijetom, ili pak izravnoga Božjeg zahvata u naš skromni život primjerom biblijskoga Joba.

Ako je kandidat za oprost grijeha oslobođen svakog grijeha uključujući lake grijehe, onda oprost dokida sve vremenite kazne uslijed grijeha i može se primijeniti na samu osobu ili na neku dušu u Čistilištu.

Inače, općim oprostom opraštaju se vremenite kazne za grijehe.

Oprosti su otpuštanje vremenite kazne koju smo zaslužili svojim grijesima, koji su nam oprošteni, što se tiče krivnje.

Djelomični oprost otpušta samo jedan dio vremenite kazne koju smo zaslužili svojim grijesima. 802. P.

Oprostom od četrdeset ili sto dana ili pak od sedam godina i slično, označuje se otpuštanje toliko vremenite kazne, koliko bi se učinilo s četrdeset ili sto dana ili pak sedam godina pokore, kakvu je u staro doba određivala Crkva. 804. P.

136. Protestantizam je obacio (uvelike zbog krivih predodžbi i ne razumijevanja) ono što je katolički razvijeni nauk o oprostima, što je, jednostavno, oslobađanje od vremenite kazne za grijeh (drugim riječima pokora), po Crkvi (na temelju Mt 16,19; 18,18 i Iv 20,23).

Laki grijeh slabi ljubav i očituje neurednu sklonost prema stvorenim dobrima; priječi napredak duše u vježbanju u kreposti i u vršenju moralnog dobra; zaslužuje vremenite kazne.

Opći je oprost potpuni otpust pred Bogom vremenite kazne za grijehe.

Opći oprost potpuno oslobađa od vremenite kazne.

Vremenite kazne za grijeh ipak ostaju.

Ef 4,24) i da sve vremenite kazne za grijeh u ovome zemaljskom životu nastoji primiti kao milost Božju.

Ovdje bih još samo naglasio, da imamo preveliko blago kojih je djeliteljica naša sveta Crkva, da ona vođena Duhom Svetim znade za sve naše slabosti.... nauk vjere je, da nakon sakramenetalne ispovijedi ostaje naš dug, dio vremenite kazne za grijehe koje ćemo ispaštati u čistilištu, ali to ne znači da ćemo samo nošenjem blagoslovljenih predmeta i formalno zadovoljavanju uvjeta koji se traže, zadobiti odmah nebo... vjerujem da je to svima jasno i d a trebamo svim svojim bićem raditi na sebi, da budemo doista ono što Gospodin od nas očekuje, a tada će nam u tome pomoći i sam ON preko Crkve svojim zaslugama i Blažene Djevice Marije i svih svetaca...

Katekizam katoličke crkve jasno govori o Oproštenju grijeha i o Oprostu od vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana

Nakon odrješenja grješnika koji se valjano ispovijedio i iskreno pokajao, prema zaključku svetog Bonaventure, vječna kazna biva zamijenjena vremenitom (usp. KKC 1473) Vremenite kazne za grijehe mogu se podmiriti i ovdje na Zemlji: molitvom, postom, milostinjom, strpljivim podnošenjem tegoba u životu, posebno strpljivošću u bolesti, predanjem Bogu na smrtnom času (1, 14, gl. 9 kan. 13).

Ljudi koji su bili neumjereni kod jela i pila, oni oholi, škrti, zavidni, lijeni, moraju se nakon smrti čistiti. Tridentinski Sabor izjavljuje da se bolesničkom pomašću opraštaju preostali grijesi, otpuštaju vremenite kazne za grijehe i opraštaju laki grijesi. Bolesničko pomazanje se ne smije odgađati za zadnji čas već treba biti pri punoj svijesti.

Umjesto što slušamo silne komentare na svaku izjavu vladajućih, na svađu predsjednika i Pupovca koji su se sveli na ljutnju i taštinu predsjednika, jer je netko još jednom otvorio aferu ZAMP, a ne na bit problema i politiku koja se vodi u ovoj zemlji, umjesto komentara na famozni oporbeni HDZ koji nema pojma o značenju riječi oporba, umjesto na stalne rasprave o ove dvije političke opcije koje zapravo zaslužuju prolazak kroz čistilište, ono »mjesto ili stanje vremenite kazne počnimo napokon razmišljati što stoji iza čega.

Oprost ili indulgencija (lat. indulgere - biti blag, obziran, popustljiv), u katoličkom nauku predstavlja otpuštanje vremenite kazne za grijehe.

Te se posljedice grijeha nazivaju »vremenite kazne«.

Isto tako kršćanin treba znati da mu češća ispovijed uništava posve ili djelomično vremenite kazne koje bi trpio ovdje na zemlji ili u Čistilištu za grijehe koje je počinio