Ukratko, uz sve poštovanje i pijetet svakoj istinskoj žrtvi i osudu zločina ma s koje strane dolazio, nije moguće ne primijetiti da je obilježavanje Dana žrtava fašizma, nacizma i komunizma iznova bio nastavak dobro znane prakse nepovijesnig izdvajanja iz konteksta vremena i povijesnih događanja, prekrajanje povijesti gomilama neistina i laži, blaćenje NOB-e, boraca NOR-a i vrhovnog komandanta Tita, prešućivanje stvarnih žrtava fašizma, nacizma i njihovih kvislinških slugu, i veličanje potonjih te pokušaj njihove rehabilitacije.