Svojim iskustvom državotrpljenja, nismo daleko dogurali jer slobodu ulizništvom, poslušnošću, bezrezervnom vjerom u nove partije i nove rukovoditelje, partijskom stegom, medijskom manipulacijom, defetizmom, uništavanjem lokalnih vrijednosti zbog navodne štednje, krize i reorganizacije u državi, nereagiranju na manipulacije, dozvoljavanjem politokraciji da narod drži podalje od najvažnijih odluka (zato je ljestvica referenduma podignuta tako visoko, vlast koncentrirana u ruke partijskih vrhuški, Ustav podložan dnevnopolitičkim interesima i stranačkim dogovorima) tumačeći da bi to bio populizam, držanjem Sindikata pod skutima vlasti, a zatim kada ipak, uprkos svemu ojačaju, njihovim optuživanjem da su previše rastrošni, višestrukim povećavanjem bogatstva probranih i podobnih (najčešće bivših rukovodilaca u sjeni), menagera i novonastalih tajkuna, nije moguće sačuvati.