Piše li još itko pisma?... i kad ste zadnji put napisali pismo?... i neću sad o pisanju guščjim perom, pa ni naliv-perom, ali recimo, kemijskom ili olovkom... jeste li imali običaj sjesti za stol, uz prazan list papira, pa svojim krasopisom ili švrakopisom, svejedno, prenijeti svoje misli i utkati dio duše u taj prazni papir, za neku dragu osobu?... ovo za one mlađahne, kojih je, ako ne laže anketa, na blogu najviše, jer nisam sigurna znaju li o čemu pričam... a za one najmlađe, vrtićke dobi ili prvašiće, mislim da je pismo već prešlo u kategoriju naučne fantastike... pa zar se ono ne piše tipkom na tipkovnici, rekli bi nam u čudu... u vremenu interneta, pisma bez olovke, papira i rukopisa, bez marke, poštara i poštanskog sandučića... vrijeme bez iščekivanja pisama, bez onih sitnih radosti kad u sandučiću ugledaš dragi rukopis... i na što mi se sveo sandučić, dođe mi da ga i ne otvaram... iz njega iskaču samo računi i minusi... jedne ne uspijem poplaćati i pozatvarati, već iskaču novi... čak više ni reklama nema, da razbiju " tešku matematiku ", jer ih je toliko, da su im čak i posebnu policu napravili...