U starom Egiptu Sudnji dan je predstavljao sasvim osobnu i intimnu stvar pojedinca pa je, nakon što je starog Egipčana sin ili unuk ili posinak, bio pokopan, ili u piramidu, ili u njene zidove tijekom izgradnje, ili u vrućem pijesku pustinje pa su se male zmije mogle igrati skrivača u skeletu, sud kao pravosudno tijelo Sudnjeg dana na čelu s Ozirisom Co. sudilo ponaosob, a dokazi o prenatrpanosti i neučinkovitosti tog sustava u slonovskim se tragovima vide i u Hrvatskom sudstvu što posredno ide u prilog tvrdnji o piramidama u BiH.