e, zaboravila sam uključit naslov u priču. dakle, ovo je bio plan.. - lovrićkina stara dođe u 2 na kozalu - odbaci mene leju lovrić do grada - lejina stara doleti do grada, odbaci nju na grobnik, mene doma. ovo je bila realnost.. - ja i lovrić u 2 trčimo oko zgrade i zovemo leju, što na mobitel, što derući se - ja i lovrić u 2 i 5 trčimo oko zgrade zovući leju.. - ja i lovrić u 2 i 10 trčimo oko zgrade zovući leju.. - 2 i 15 ja zovem leju, lovrić trči u stan prat ruke i tražit leju gore - 2 i 20 lovrićkina stara stoji na cesti, ja neznam šta ću, šizimo i jedna i druga. - 2 i 21 i pol ja odlučujem optimistično ić do grada pa pjege doma. - 2 i 21 i tri kvarti sine mi ideja da delić koi polako prolazi pokraj mene isto ide pješke doma. a možda da nas lovrićkina stara odbaci do grada pa da iemo skupa do pećina i onda mi nie bed dignut se pjege do vege..? - 2 i 22 plan je usvojen, a delić predlaže spasonosno rješenje da će on zvat starog da doleti do grada - 2 i 24 zove leja i dere se na nas da di smo. fremde, sad je 100 % - ubojstvo uključuje čupanje kose vrućim voskom i tjeranje da popiješ votke (da, da, VOTKE) koliko su 4 praščića teška. to bi bilo negdje.. 256, 43 kg, a briem da je 1 l = 1 kg (ili sam u krivu, al nema veze jer sam ja uvijek u pravu.) - 2 i nešto, u autu.. lovrićkina mama predlaže da nas ona odbaci. a bed mi je.. zezat ženu u 2 i pol da vozi na drugi kraj grada.. al kad smo već kod konta.. a joj.. - 2 i pol, doma sam, živa i zdrava.