Naseljavanje Srba na nesrbske prostore i smatrenje Srbijom do zadnjeg srbskog groba; Brakovima s nesrbkinjama stvaraju se Srbi (propis Srbske pravoslavne crkve); Jezik, od Dositeja, Vuka Stefanovića Karadžića i Ä

Ta se teza uz pomoć mitova i povijesnih krivotvorina s vremenom pretvarala u operativnu polugu, poznatu kao Srbi svi i svuda Vuka Stefanovića Karadžića

Trajalo je tako razdoblje nesigurnosti i u njem je škola hrvatskih sljed-benika Vuka Stefanovića Karadžića, velikoga i uspješnog re-formatora srpskoga književnog jezika, uz snažnu potporu po-litičkih čimbenika onoga vremena, pod pritiskom u tome su-kladnih interesa Beča i Pešte, dobila odlučan utjecaj u hrvat-skoj jezičnoj politici i dovršila standardizaciju hrvatskoga jezi-ka u smislu isključivog novoštokavskoga purizma.

Pod jakim utjecajem srpske propagande Ilije Garašanina i Vuka Stefanovića Karadžića, Negoš je spjevao svoje veliko pjesničko djelo Gorski vijenac.

Prodani zlatnici i srebrnjaci iskovani su u povodu 200. godišnjice rođenja Vuka Stefanovića Karadžića, 29. šahovske olimpijade u Novome Sadu i beogradskog sastanka na vrhu nesvrstanih iz 1989. godine, a kupovale su ga tadašnje alkarske uprave i odlagale u trezor. vjesnik.hr

Varijanta imena Hasanaginica potječe od Vuka Stefanovića Karadžića, koji ju je značajno redigirao. (Mi se držimo izvornog teksta i naslova.)

Međutim, u daljem opisu tog imaginarnog jezika vidi se da zapravo misli na jezik Vuka Stefanovića Karadžića, Đure Daničića i Tome Maretića i inih iz tog jasno prepoznatljivog niza u hrvatsko-srpskom jezikoslovlju.

Kopitar stvorio je od darovitog seljaka Vuka Stefanovića Karadžića ' ' genijalnog jezikoslovca ' '.

On se, naime, zvao Vuk Krsto Frankopan, a pl ebs koji je čuo samo za Vuka Stefanovića Karadžića nema pojma da je staro ime Vuk nekoć bilo često upravo među hrvatskim plemstvom.).

Namjerno ovdje ne želim daviti razradom argumenata koje zastupam, a niti argumenata protivne strane, od Vuka Stefanovića Karadžića, Načertanija, Strossmayera ili uzurpacije Iliraca i dubrovačke književnosti ili pak djelovanja Ive Andrića, jer si ne utvaram da sam jezikoslovac.No, na čuvanje i njegu jezika sasvim sigurno nemaju monopol samo jezikoslovci kako je u poglavlju o Deklaraciji, u samom vrhuncu autobiografske literature u Hrvata, knjizi Moj slučaj, napisao Vlado Gotovac.

Osnova im je teza Vuka Stefanovića Karadžića: Srbi svi i svuda gdje se govori štokavski.

No kako je istražio Mario Grčević, početkom 19. stoljeća došlo je do zanimljive suradnje između slovenskoga filologa Janeza Kopitara i srpskoga sakupljača narodnoga blaga Vuka Stefanovića Karadžića i do velika obrata u tendencijama standardizacije srpskoga jezika.

Osim Mažuranića i Strossmayera, mehitaristi su tiskali i djela Vuka Stefanovića-Karadžića, Petra Petrovića Njegoša...

Na glavnoj cesti u selu Jovana Jovanovića Zmaja, iz smjera graničnog prijelaza prema Apatinu i Somboru, može se vidjeti novosagrađena pravoslavna crkva u prepoznatljivom bizantskom stilu, dok se stara katolička župna crkva sv. Lovre nalazi nedaleko središta na križanju Vojvođanske ulice i Ulice Vuka Stefanovića Karadžića, nekadašnje Ulice Maršala Tita.

Tu su i knjige Vuka Stefanovića Karadžića i Dositeja Obradovića na kojima su oni, kao autori, ispisali svoju posvetu manastiru Krki.

Istodobno se u Modernoj galeriji u Gornjem Milanovcu održavaju izložbe radova sudionika likovne kolonije Mina Vukomanović Karađić, sedmog djeteta Vuka Stefanovića Karađića, koja je rođena 1828. godine u Beču, a bavila se slikarstvom, književnošću i glazbom.

Odnos prema djelu i djelovanju Vuka Stefanovića Karadžića.

Srpski rječnik Vuka Stefanovića Karadžića, čije je prvo izdanje tiskano 1818. godine, a drugo 1852. godine (kasnije je pretiskavan sve do naših dana), vrlo je značajan kao prvi rječnik srpskog ili hrvatskog jezika.

Osim rodnog mesta Vuka Stefanovića Karadžića, 50 - ak Borovaca posetilo je i obližnji manastir Tronošu u kojem je Vuk jedno vreme učio školu

Oni su se uključili i u pravopisne i u jezične rasprave te su svoja jezikoslovna gledišta uglavnom usklađivali s onima srpskoga filologa Vuka Stefanovića Karadžića.

A zašto sam izazvao gnjev tog ljubitelja lika i djela velikosrpskog ideologa Vuka Stefanovića Karadžića?

Stari bi Latini rekli: »Nihil novi sub sole (»Ničega novog pod suncem«), no, sreća je njihova što nisu morali trošiti vrijeme i energiju u rasprave s pojedinim srpskim veleumovima od Vuka Stefanovića Karadžića do danas, te su se mogli posvetiti pametnijim stvarima.

Na prednjoj strani je portret Vuka Stefanovića Karadžića i njegov pribor za pisanje, tri slova moderne srpske azbuke i lik Filipa Višnjića.

U duhovnoj sferi oni na najviše mjesto stavljaju četiri Srbina, poput četiri ocila na srpskom barjaku: RASTKA NEMANJIĆA (Svetog Savu, osnivača autokefalne Srbske pravoslavne crkve), DOSITEJA OBRADOVIĆA (najvećeg srbskog preporoditelja), VUKA STEFANOVIĆA KARADŽIĆA (amatera-lingvi sta, jezikoslovca koji je pokrao gramatiku Bartola Kašića i istočnohercegov ačko vlaški idiom srbskog jezika uveo i Hrvatima kao jezik, zhvaljujući zagrebačkim vukovcima-fukar ama), te upravo NIKOLU TESLU (« najvećeg i najumnijeg Srbina svih vremena »- kako mu tepaju).

Svako prodiranje u tu bit i u gaženje toga ponosa, dolazilo ono od nametanja nasljednika Vuka Stefanovića Karadžića koji nam niječu jezik, jer bi nam zanijekali i našu narodu bit, ili pak dolazilo od onih koji su dobili povjerenje naroda da tom narodu služe, a ne da nameću svoju volju, premda možda za to i traže izgovor u navodnih znanstvenika koji su o vlastodršcima ovisni, dok su istodobno svjetski poznate stručnjake obezvrijedili i vrijeđali.

Prava Srbija je imperijalna, uvijek je bila i uvijek će biti, od Vuka Stefanovića do Slobe Miloševića, od Gavrila Principa do Dragojevića i od Karađorđa do Tadića.

S druge strane, u posljednjoj četvrti 19. stoljeća jača struja (pretežito iz mađaronskih krugova) koja želi umjereni fonološki pravopis zasnovan na učenju srpskih jezikoslovaca Vuka Stefanovića Karadžića i Đure Daničića, struja koju često zovu hrvatskim vukovcima, iako sam Karadžić, odavna mrtav, ne može biti kriv za hrvatske jezične nevolje koje je prouzročila ta struja na čelu s Tomom Maretićem.

Zanimljiva situacija je da su Hrvati, pod utjecajem LJudevita Gaja (od Karadžića, a možda sve dolazi od Kopitara?) odbacili ekavicu i kajkavicu kao izbor standardnog jezika i preuzeli ijekavicu i štokavicu, inače standardnu verziju u rodnome kraju samog Vuka Stefanovića Karadžića.

U njima se tako djecu učilo veličini Vuka Stefanovića, o jednom jeziku, o četnicima kao antifašistima, o Oluji kao zločinu itd.

Temeljni dokument velikosrpske ideološke misli jesu " Načertanije ", srpskog ministra vanjskih poslova Ilije Garašanina iz 1844. godine. (Valentić, 1993.) Uz Garašanina, rodonačelnicima velikosrpstva s punim pravom možemo smatrati i Vuka Stefanovića Karadžića, Jovana Cvijića, Nikolu Pašića, Vasu Čubrilovića, Milana Stojadinovića, Stevana Moljevića, Milana Nedića.... (Živić i Esih, 2003.) Iz niza je povijesnih dokumenata, arhivske građe, literature i izvora podataka neprijeporno da su nasilje i militarizam postali glavnim provedbenim sredstvima velikosrpske ideološke i političke misli i djelovanja. (Bičanić, 1994.) U tom kontekstu se osobito ističe osmišljavanje, organizacija te sustavna i cjelovita provedba projekta etničkoga čišćenja, odnosno, nasilnog preseljavanja nesrpskog stanovništva, kako bi se - suprotno etničkim, povijesnim i državnim pravima i činjenicama - dobili prostori naseljeni isključivo Srbima, čime bi se osigurala njihova dominacija i teritorijalno širenje matične srpske države.