I homoseksualac Walt Whitman svoju »tajnu« ljubav izjavljuje još pod koprenama romantike i »dozirane« stidljivosti, pa u pjesmi »Kada sam čuo na kraju dana« zapisuje ove (slobodno prevedene) stihove: »Kada sam pomislio na to da moj prijatelj, moj dragi, stiže, tad sam bio sretan, oh, tada je svaki dah bio slađi i cijeloga dana jelo me bolje hranilo...«, a užitak mu kulminira u prizoru ruke ljubavnika koja se blago i povjerljivo spušta na njegova prsa, dok svijetli mjesečina i dok se osluškuje grgoljenje vode uz obalu