amis zahttjeva da bude njihov i telefon, a ludoj babi da to idem objasnjavat mislim da bi me nabila nogom. fakat mi treba internet, a ovi mobilni su way too much preskupi.... neznam vise sta da smislim. mozda je ovo za pravo podforum selite di ocete al ono.... help

Kanda je way too lonely down there at the bottom of Mairana Trench.

ja smatram da je violeta ima potpuno pravo kritizirati. istina, nije ni ona neka lumenica, ali je prosječno pametna i samim time way too better od tanje, tako da je može kritizirati.

Circus je i dalje hedonistički synth pop garniran ovog puta i s kojom baladom za dojam veće sređenosti života gđice Spears, no ironično je da najbolja pjesma albuma Blur ima refren: Turn the lights out/This shit is way too fucking bright/Wanna poke my eyes out/If you wanna mess with my eyesight/Just let me get my head right/Where the hell am I?/Who are you?/What ' d we do Last night?/Hey yeah yeah/Who are you?/What ' d we do Last night? »čime opjevava ne samo svoje« zamagljene »godine, nego i konačno daje svojim fanovima nešto stvarno i ne u potpunosti umjetno i iskonstruirano, uostalom kao što je i red u svijetu u kojem se stvarnost vidi kao još jedan vid predstave.

Dugačka šljokasta haljina je sigurno nešto što je " way too much ".

dakle, bili nedavno na rucku. s obzirom da je drustvo puno opasnih ljubitelja sushija, smatrali smo da valja probati i taj novi restoran iako smo od pocetka imali 1 problemcic - griznja savjesti zbog odanosti Takenoku. na ulazu u restoran docekao nas je neki osamnaestogodisnji " klinjo ". automatski bod manje - 9/10. rezervacija je bila za 4 osobe no slijedom dogadjaja doslo nas je 3 (4 - tog smo odlucili pricekati u restoranu). nastao je problem jer " vi ste rezervirali za 4, a tu vas je 3 " - ok, cekamo cetvrtog. 8/10. sjeli za stol (stolice laganini uncomfortable, inace sve ok). postava na stolu ok izuzev posudica za soy sauce. svaki munjo zna da posudice moraju biti takve da se na njih odlazu upotrebljeni stapici. well, posudice u Sori nisu za to dizajnirane jer su kose (7.5/10?). e... sad slijedi the real show. stize konobar. prvi gaf - jeste li za aperitiv? ok, moze 1 campari, 1 jeger, 1 cynar? nema camparija, nema jegera, nema cynara. automatski 6/10. ok, imaju amaro. dajte nam 2 amara jer jedna osoba nije htjela. lik ponavlja - znaci 3 amara. ne monkeyboy, 2 amara. idemo dalje - konobar se trudi biti nametljiv narocito u prilazenju gostu s desne strane tako da se doslovno moramo izvijati. urucuju nam se meniji - jeste li znali da zene dobivaju menu bez cijena, a muskarci sa cijenama? nije nam bila jasna ta vrsta diskriminacije, ali to je valjda ciljana publika, " p1cke ne placaju ". 5/10. nakon toga narucujemo sushi big set x3 radi kojeg smo, uostalom, i dosli. na to konobar pise narudjbu i kada je zavrsio zbunjenim pogledom pita - a sta cemo za glavno jelo? vjerojatno smo trebali reci - 3 kg janjetine. izignorirali smo, ali 4/10. tu moramo napomenuti da je sama hrana bila ok, standard kaze da hrvati i hrvatice ne vole wasabi u svojem sushiju pa smo tako i mi dobili nigiri without wasabi. tijekom cijelog rucka, konobar je vrlo nametljiv, prekida razgovor svojom pojavom i tijekom tocenja vina i vode, mozemo reci da je solidnih dec i pol ostalo na stolu zbog toga sto se konobaru opasno tresu ruke. na pitanje sto je u ponudi od deserta, ne daje menu nego slusamo recitaciju (inace, desert lista je apsolutna kopija deserta u Takenoku, samo sto za razliku od Sore, Takenoko zna sta radi). konobar je neupucen u znacenje rijeci souffle ili panna cotta pa iste objasnjava rijecima - to vam se dize 20 minuta. uzimamo panna cottu koja na stol dolazi gumena i bljutava, ostavljamo ju polupojedenu. 3/10. usput, jesmo napomenuli da nas konobar, pri odnosenju ogromnih sushi tanjura pita ako ce uzeti stapice ili ce ih pustiti za, pogadjate, glavno jelo? (2/10) za kraj, racuncic je way too big, ali jelo lakrdija u reziji Majoli Maric hired help u obliku konobara je bila vrijedna te cetveroznamenkaste cifre. nasmijali smo se pa nije svo zlo za zlo. na koljenima se vracamo u Takenoko nadajuci se da nas nitko nije vidio na ulazu u lobby nebodera u Ilici 1.

adrianice, ima ljudi koji tako pišu kad imaju 18 godina, ima ljudi koji nikada ne napišu nešto takvo, ima ljudi koji takve tekstove smatraju nemogućima, ali postoje i ljudi koji moraju napisati takav tekst kada žele priopćiti neku novost. jer vole i jer su egoisti. ja sam takav egoist. i zato pišem ovakve tekstove. uvijek ću pisati. često se sjećam neobičnih detalja iz našeg života. nezaboravno, " unforgettable "... gustoća tvoje kose na mom licu, pogledi, dodiri, tvoji uzdasi, vlažnost tvojih usana kada su dotaknule moje u onom noćnom tramvaju, njihovo nestrpljenje. sjećam se okusa tvoje kože na leđima, pamtim tvoj nemirni jezik u mojim ustima, toplinu tvog trbuha ispod moje ruke pritisnute tvojom rukom, uzdaha, priznanja, predanosti, bestidnosti, žudnje, ispunjenja... nezaboravno, " unforgettable, that ' s what you are... " pamtim one kratke treutke kada sam osjećao da osjećaš to isto... kada si osjećala ponos zbog mojih postignuća, kada si bila ljubomorna na druge ženekoje me čak nisu ni vidjele, kada si jednostavno nazvala, bez razloga, u ponedjeljak ili petak, te rekla obožavam te i onda postiđeno spustila slušalicu. " you feel the same way too... " čini mi se da smo mi nerazdvojni... da se to jednostavno dogodilo i tako će ostati zauvijek. da, čak i ako ostanem bilješka u tvom sjećanju, kakav nadnevak, kakva uspomena, to će ionako biti povratak na nešto što se zapravo nije odvajalo. samo se premjestilo na kraj reda važnih osoba. i doći će jedan dan, možda nakon niza godina, kada ćeš me izvući - na par trenutaka - na početak reda i pomisliti... " da, to je taj andrzej... " bez obzira na to što će se dogoditi, što ćeš odlučiti, meni će i tako izgledati da smo nerazdvojni. " inseparable... " to dolazi tako tiho i neočekivano. čitam knjigu, perem zube ili pišem novu reportažu. jednostavno dođe. odjednom počnem misliti o tvojoj usni ili o tome što si zadnji put napisala, ili o tvojim očima, koje su tako lijepe, ili o suknji, koju sam poderao, ustajući noću iz našeg kreveta, ili o bradavicama tvojih grudi, o bjelini tvog trbuha, ili o stihu koji ti još nisam prošaputao u uho, ili o glazbi koju bih želio s tobom slušati, ili jednostavno o kiši koja bi na nas padala dok sjedimo negdje pod drvetom i mogu te od nje zaklanjati... i kad tako razmišljam, tako očajnički čeznem za tobom, da mi se plače. i nisam siguran je li od tuge što tako čeznem ili od radosti što mogu čeznuti. andrzej, sarajevo, 18. veljače 1994.

Najbolji primjer takvog ponašanja je medicina, koja je u mnogo toga sigurna, dok u veliku većinu ipak nije pa konto toga imamo " dobre " i " loše " doktore tj. doktore koji " sve " znaju i doktore koji donose svoje sudove temeljem " činjenica " koje su spoznali do sada, ostavljajući prostora za nadogradnju pa i povezivanje različitih metodologija liječenja u jednu cjelovitost pri tretiranju pojedinca. (Iz tih razloga izbjegavam pdf prirodne znanosti, psihologija i zdravlje, jer sam bivši zdravstveni radnik sa way too much godina obrazovanja... a i zato je moj odgovor, vezano za pitanje iz ove teme, više filozofski, jer kao takav potiče na razmišljanje, dok bi jedan konkretan odgovor više odgovarao spomenutim pdf-ima.)

2 godine je po meni way too much: eek: Do 3 mjeseca čekanja je još ok, al sve preko toga je previše, a one fore ' ' nema seksa prije braka ' ' ne pušim: rolleyes:

Najprije joj je posvetio pjesmu " Way Too Cold " prije nego što su se uopće počeli pojavljivati kao par, potom je uslijedila " Perfect Bitch " (dražesno), za koju je rekao da je o Kim, a u najnovijem singleu " Clique " ima stih " Eat breakfast at Gucci/My girl a superstar all from a home movie ".

I arrived one month ago and all I have seen in Croatia looks great, so I hope that the rest of the year will be in that way too

Cijeli fajt ima way-too-much scena di se Volchok i Jake valjaju polugoli po asfaltu i haubama automobila za moj (pretežno heterosexualni) ukus i eventualno Jake pobjedi Volchoka.

For way too long, for way too long..

" Life is rich, but way too short... " Ovaj stih mi je tako često u glavi.

Nehotice mi se ruka zaustavila na Crash od The Primitives, ali kardinalnu gresku sam primijetila relativno dosta brzo: here you go way too fast, don ' t slow down, you ' re gonna...

No ajd ustat se mora, mora se otić teti doktor prije posla jer idem u srijedu teti očalinko-doktor a datum na uputnici je way too old

The whole feast really reminds me a lot of the usual family/friends dinners in Croatia with way too much food and lots of people

Fkt su pretjerali, i to way too much

I never see the sudden curve ' till it ' s way too late

Znam da je to way too much.

As you can imagine, it completely dominated paddock conversation at Spa, where the consensus - Max Mosley and Ferrari people apart - was that the punishment was way too harsh for the alleged ' crime '

Mourn your life and your pain as you stand in the rain and feeling just way too damn mad.

Just way too straight for these modern times mate

Slažem se da je svaka mogućnost otvorena, ali kada je D ' Anna imala " viziju ", vidjela ih je u ljudskom obliku s kapuljačama pa mi je nekako malo... way too much... da je pod jednom od kapuljača bio viper: cerek: znam.i mene je to mučilo.. ali onda su mi pali transformersi na pmaet: D... glupo bi bilo da je 5 cylonac poginuo.ako viper nije 5. mislim da je taj nekto u floti živ i svjestan je sebe (i prije nebule i pjesme).

Zaboravi na novce, i nije bila neka lova, a uostalom i taj novac i svaki ubuduće će završiti kao pomoć nekoj novoj bebi ili seterici, ima ih tako i onako way too much

I još nešto, da li je puno ako mi je 10/10 7 % banke? znam da se preporuča 2 %, ali to mi je way too little...: (ili se s tih 7 % dovodim u brzu propast

HIRO WAS IN JAPAN WAY TOO LONG Hiro ' s (Masi Oka) time-bending adventure in 17 th-century Japan where he mentored samurai hero Takezo Kensei (David Anders) finally came to an end on Nov. 5. But Kring says it ' ' should have [ lasted ] three episodes.

Još uvijek je way-too-late, a mogla bi serija komotno ići i u prime-time

Team insiders now concede they were way too slow to bring Felipe Massa in, stick him on dries, and see what happened.

Njegov odgovor je way too much, a ono što je doista gadljivo jest činjenica kako se radi o ocu četvero kćeri