da, sjecam se davne ' 96 - te, svi svjetski mediji su popratili ovu senzaciju, pisalo se o tome tjednima, svi najveci svjetski znanstvenici su se bili ukljucili u istrazivanje i svi se preko noci preobratili i postali ponizne sluge gospodinove u iscekivanju ponovnog ukazanja isusova. ili muhamedova, ne mogu se sad sjetiti. you believe this and you will believe anything.

Dr. Paul Offit, autor knjige Do You Believe In Magic?

Mika je na broju tri sa singlom Grace Kelly, a Leon Jackson na broju četiri sa singlom When You Believe.

I don t know what God you believe in.

Do samog kraja sve je držao u tajnosti, naime, kad je otišao na tzv. ' mini odmor ' zapravo je radio s velikim producentima na svojem prvom singlu na engleskom jeziku simboličnog naziva If You Believe Me.

When they get together, they can make you believe anything. Film Barrya Levinsona iz 1997. satira je američkih predsjedničkih izbornih kampanja.

U dokumentarnom filmu televizije HBO Do You Believe in Miracles? iz 2001. Vladimir Tihonov je izjavio: Oni su bili samo studenti i mi ih nismo respektirali.

Mariah Carey, koja je s Houston 1998. snimila pjesmu ' When You Believe ', na Twitteru je napisala: " Slomljena srca i u suzama zbog šokantne vijesti o smrti prijateljice, neponovljive Whitney Houston. " Kasnije je dodala: " Nikada je neće zaboraviti, imala je jedan od najboljih glasova na svijetu. " Rihanna je napisala: " Bez riječi

' Do you believe in fairies? ' naziv je mistične i vilinske kolekcije kojom dizajnerica vjenčanica Sandra Haddad predstavlja svoje čarobne modele vjenčanica za proljeće/ljeto 2013.

They ask me, Nan-cy, why don t you believe in pyramids? I am always the bad guy, because I believe in science.

Baš kako Mr. Flatley kaže - " If you believe in yourself and follow your dreams then nothing is impossible ".

' You believe in God? ' ' No. ' Pdoom.

' You believe in God? ' ' Yes. ' ' You believe in my God?

Jedna rijeć, loše.. onda se većina ljudi pita zakaj ne komuniciram previše s ljudima, zak zapostavljam sve i zak se maknivam od svih.. upravo zbog tih gamadi koja hoda po svijetu bez života i sam gleda nekog kom bi se mogla umješat i sjebat ga.. nabijem ih sve na krasan kurac. i tračeve njihove, i laži koje svaki put smisle. kolko čovek može bit jadan da ide takve gluposti smišljat. kolko sam se ja tračeva naslušala o sebi, i o drugima.. priznam, ko klinka sam voljela puno tračat, al da bi ja nekaj zmislila pa rekla: S nikad. uvijek sam slušala druge i prenosila to isto trećima.. opekla se par put i prestala tračat. svatko treba naučit na svojim greškama, jer od drugih se može sam upozorit i pokušat ne napravit istu grešku.. al ne i naučit.. samo iz svojih greška se ući.. al ljudi, kužim da klinci vole smišljat i tračat. jebemu mater, mi smo već odrasli i kak se netko još može hranit lažima ii glupim tračevima.. pa daj si nađi život i potrudi se mal u životu uspjet, a ne da lažeš sve kaj zucneš. takve ljude bi tak namlatila, sam ih treba sve dobro nalupat. najradije bi se maknula od svih i ošla živit na neki pusti otok, sama. il s osobama koje volim. et, potrudila sam se zadnjih dana počet mal komunicirat s ljudima, još prošli tjedan.. mal počet izlazit s društvom van.. pričat s osobama s kojima se dugo nisam vidla nit čula.. i pričala s jednom osobom s kojom si nisam bila dobra kojih 2 i po god. i više.. burna prošlost. prije sam mu sve vjerovala, uvijek bi me pridobil sam da kaže par rijeći, pa makar i bil kriv. da, voljela sam tu osobu kojih 5 god, ak ne i više. i kad sam ju zadnji put vidla, shvatila sam da na taj način, ništa, al ništa više ne osjećam. i tu mi je drago. gledam ga u potpuno drugačijem svjetlu, ne ko dobru osobu, nikako. nakon sveg kaj je napravil i rekel, nemrem ga gledat ko dobru osobu, mogel bi on bit i tekak dobar da oče, al kad je jednostavno pokvaren i nemre se promjenit, isto ko i jedna žesnka koju znam i s kojom imam burnu prošlost isto. plakala, molila za drugu šansu, klela se da se promjenila, rekla da se oče promjenit, da sve shvača. da više nikad neće lagat, nit kaj sl. a et, nije mi trebalo dugo da shvatim kak je ostala ista, i gora. sam kaj ona zna sve kaj mislim o njoj. kad imam kaj o kome reć, velim sve. kad kažem da je netko loša osoba, ta osoba zna da ja to mislim o njoj. ne pričam za nekog da je loš i onda si kasnije dobra s njim, ko mnogo ljudi kojih znam. to me jednostavno tolko nervira. prije sam sam šutila, puštala si mira.. al počinje ić na živce, reko iskrena budem ma kolko me netko mrzim zbog tog, jer upravo to. ljudi ne vole lošu istinu, sam dobru. a nit loše mišljenje, sam dobro. a ja.. ja imam o sebi sam najgore mišljenje i očekujem sam najgore mišljenje. znam prihvatit svakakvo mišljenje, osim komplimenta.. to se trudim bar reć hvala.. makar mi neide xd ugl, skrenula s teme.. jednostavno mi se gadi ovaj svijet i ovi ljudi. ima tolko pokvarenih i dvoličnih ljudi, zat se makivam od svega, zat se zatvaram u svoju sobu jer sam tam najsigurnija i najmirnija. makar me to mjesto počelo tolko nervirat i činit živčanom da nemrem puno držat tu.. svaki tren proveden u toj sobi samo tjera na mržnju, depru, tugu.. previše loših misli je u toj sobi, previše loših trenutka.. loše misli sam kruže zrakom.. nema dobrih misli, sve potonule u nepovrat. sve izgubljeno.. jednina svjetla točka mi je bil on.. shvatila sam da mi treba netko na taj način.. da se osjećam potpuno i ispunjeno.. obitelj i on.. frendovi, također. bolje imat par ljudi kojima možeš vjerovat nek tonu ljudi koji te zapravo mrze kad nisi kraj njih. netreba to meni, dok got živimo shvačamo ko su nam prijatelji. al s vremenom se naučiš sam živjet sa sobom, kak ja.. ne se voljet, na tom moram poradit.. da se pomirim sama sa sobom i krenem živjet kak spada.. dosta je bilo zatvaranja, uništavanja i depre.. trebam počet živet, idu godine, više nisam dete. nisam srednjoškolka ni osnovnoškolka koju briga za sve, koja nema nikakve obaveze i ništ sl.. a et, lako reć, teško napravit.. samo bi htela bit ko prije, zatvorit se u sobu i da me boli kurac za sve.. da nemam nikog, d a se maknem od svih.. loše društvo sam imala podosta, radila stvari na koje se ne ponosim i za koje bi sve dala da mogu promjenit. moje djetinstvo, od kad sam počela shvačat kaj to znači živet i kakav je svijet.. poslje četvrtog osnovne.. nije oke.. imala sam sve, obitelj koju svatko može poželjet, koji bi sve dali za mene.. makar su mi starci razvedeni i to dosta utjecalo na mene jer se desilo onda kad mi je mama najviše trebala, i treba još.. kroz te godine odrastanja rijetko sam vidla mamu, a to rijetko se pretvorilo u naviku i ostalo na tome. žalosno i pre žal mi je radi svega kak se i ja ponašam prema mojima doma, al jednostavno sam takva, i nemrem pokazat osjećaje, rađe se pravim hladna i da me briga nek da pokažem da mi stalo. i mrzim se zbog tog.. jendostavno djetinstvo mi nije bilo lijepo, jer sam si sama napravila da mi nije lepo. s tim zatvaranjem i odvajanjem od svih.. navikla se i sad se teško prilagođavam svima.. i teško ulazim u taj svijet odraslih.. odustajem svaki dan, a opet svaki dan živim.. svaki smisao života gubi opče smisao, a opet živim.. htela bi nestat i napustit sve.. al kad te to nekaj drži na životu.. da nemam doma svoje, bila bi odavno mrtva.. ne volim sebe, ne volim kak sam sagradila mišljenje o sebi koje se na početku temeljilo na mišljenju drugih. osnovna mi bila koma, bila sam pre hiperaktivna i zato su me ljudi iskorištavali i uništavali mal po mal. imala lažne frendice, nisam bila prihvaćena u društvu baš.. jednostavno svi su mi zabili nož u leđa kad got su stigli, a ja bi im ponovo uvijek dopuštala.. nisam se znala branit nit izborit za sebe, ko uvijek najlakše mi je bilo odustat i maknut se od svega.. s vremenom sam se počela i mjenjat, i srednja me dosta promjenila i naučila dosta svemu.. al opet se osjećam tako glupom i htela bi sve ponovit i tolke stvari promjenit.. nisam se dobra sagradila, bez cilja, bez samopouzdanja, bez ičeg lutam svijetom.. nit pametna, nit snalažljiva, ništ.. sam uništavam sebe i ostale.. i nikak da naučim.. jednom bi trebalo bit dosta, dosta tog svakodnevnog živciranja i depre.. samo je pitanje kad.. pa da još o jednoj stvari pišem.. mislim da sam ušla u svijet zaljubljenih, nakon tolko dugo vremena.. opet sam se sjebala.. opet sam otvorila svoje misli i sebe pogrešnom.. i jednostavno više nemogu tak. prvi put nakon dugo vremena sam osjetila da bi to moglo bit to.. prvi put sam osjetila tolku snažnu volju, kakvu nikad u životu nisam.. i usprkos tome kaj sam se bojala, išla sam do kraja, trudila se, i davala sve od sebe.. očito ne dovoljno.. i da priznam, da mogu birat da sve ponovim il da ga jednostavno nikad nisam upoznala.. birala bi da mogu sve ispočetka s njim i da ga pokušam zadržat.. promjenil me je.. daljina nas dosta sjebala mislim.. da smo bliže.. možda bi nam i bolje bilo.. isto je i on sjebana osoba, povjerenje je sjebano.. nisam ni ja vjerovala nikom.. dok nije on ušel u moj život i napravil totalno urnebes, promjenil me, pomogel mi da pobjedim gotovo sve strahove, uz njega sam se osjećala sretno.. on me spašaval od depre, on mi je bil jedina svjetla točka u svem tom lošem kaj mi se događa.. a sad? sad se već 2 tjedna nemogu pomirit s tim da je gotovo.. da ga više nema, i da ga više nebude.. i sad to zadnje vrijeme trošim na to da se čim više čujemo prije nek i njega napustim.. dok got se nadam, dok got mislim kak možemo još bit skupa.. idem dalje, i držim ga u svom životu.. samo je ovaj vikend sad presudan.. previše razmišljanja, živciranja, stavova, i sveg tog kaj bi se moglo dogodit.. razmišljam i o dobrim i o lošim stvarima.. svjesna sam i jednog i drugog događaja, samo znatiželja pomješana s nadom i strahom radi svoje.. oču znat kak bude sve bilo, kak bude sve završilo.. nemrem opisat osjećaj praznine i opet bjesa i ljutnje i depre koji osjećam.. mislim da sam si za sve sama kriva, za sve kak se osjećam i za sve kak sam si skrojila svoj život.. neznam zak živim, trebal je na mom mjestu živet netko prepun života i prepun sreće, jednostavno prepun snage za borbu ma kolko ovaj svijet bil okrutan.. ljudi počeli razmišljat sam kak bi njim bilo bolje i kak bi mogli sjebat druge... di je nestala ljubav? ljubaznost? uljudnost? di je nestala sreća? zakaj su ljubav i sreća dopustile mržnji i nesreći da prevlada svijetom i ljudima.. zakaj Bog to sve mirno gleda.. zakaj nas kažnjava tak.. previše pitanja a premalo odgovora.. previše živciranja bzvz.. zakaj strah vlada svime.. di su borbe, nade, vjerovanja, di je jakost u nama da prevlada sve loše trenutke.. di je složnost.. složni budemo svi onda kad bude smak svijeta na najmogući način i kad nam bude svima samo jedno zajedničko; molitva za život i spasenje. svijet može bit tolko dobar, tolko toga nam može pružat, a mi idemo protiv njega.. sam zato jer nas nekoliko budala vodi kroz sve a mi nemamo jebenih muda suprostavit se tome i nać neko lijepo rešenje. dosta je bilo tih sranja.. lako pisat, lako pričat.. al treba sve to i pokrenut.. kad čovijek ima moć i novac, nije mu više bitna sreća drugih ljudi, nit odgovornost prema drugima.. kroz sve nas vode sam jebeno sebična i dvolična gamad. opet kaj ja tu mogu..? poštivat svijet, prirodu, ljude? kad su ljudi takva pohlepna gamad postala.. sve je postalo tak hladno, bezosječajno.. propadamo iz dana u dan sve više.. a nikog nije briga.. kad se sreća i ljubav probude, svijet bude postal bolji.. treba nam spas, treba nam nekaj kaj nas bude spasilo.. nikad nije pre kasno.. zat me vjera u Boga drži.. previše živciranja oko toga, a nema odgovora nigdi.. najlakše odustat kak to svi uporno rade.. možda se i sjete tog o čem pričam.. al sve to brzo ode u zaborav.. žalosno je to.. kolko ljudi više ne primječuju ono lepo vani.. kolko ljudi ne gleda ono savršenstvo vani.. prirodu koju tolko obožavam.. životinje koje su pametnije od nas ljudi. eh, mogu sam sanjat o tom pustom otoku.. al svaki izlazak iz moje sobe me sam spusti na zemlju.. svaki izlazak u taj odvratan svijet, ubije moja lijepa razmišljanja.. uf.. jesam se raspisala.. da.. trenutno mi okuplja misli sam to kaj mislim o njemu.. non stop.. i to kaj neznam kaj on misli.. i to kaj neznam na čem sam.. i to kaj neču vjerovat da više nebudemo skupa.. al et, subota.. dan odluke i dan kad bum sve znala.. zanima me sad užasno jako.. i nemrem čekat više.. tek je srijeda.. sam se mogu nadat i dalje. i pokušat vjerovat da bude sve oke.. i still believe in you... in us.. i only need that you believe too.... i hope you hear me.. 19:55, Komentiraj 0 Print 18.07.2010... al osmjeh tvoj je kriv da znaš što me osvajaš volim osmijeh tvoj, baš dobro ti stoji.. još ti bolje stoje poljupci moji..

It will make you believe you ' ve made it.

Same people that have you believe that my great-grandfather was a monkey.

" Do you believe in rock ' n ' roll " parafraziran je stih grupe The Lovin Spoonful iz 1965. " Do You Believe In Magic? " u kojem se kaže " Do you believe in magic it ' s like trying to tell a stranger about rock ' n ' roll. ' ' (ironično, ali u filmu " Američka pita " iz 1999.), dva glavna lika pjevaju upravo tu pjesmu na natjecanju zborova)

Some of you believe we are the liberals and the good people are the conservatives.

Do you believe life has a higher purpose

Should You Believe in the Trinity

Why do you believe you can get the job ahead of them

I ' ll be glad to hear what you believe in your words though.

It only seems solid because you believe (intend) it is

Uostalom, kako kaže pjesma: " If you believe they put a man on the moon If you believe there ' s nothing up their sleeve Then nothing is cool...

If you believe that he will be pleased by you saying this, you are completely beside the reality.

Do you believe in love at first site, or should I walk by again

In the event that you believe that any material appearing on these pages is your property or the copyright of someone other than who it purports to belong to, then please contact us

I promise, if you believe in me, I ll find the courage to reach for your every dream.

Can ' t you believe that this power within can be for real

Do you believe in God: naravno..