Zar je moguće da to ne znaš? začudim se.

- Tako saznam sve što ima nova i često se začudim što se sve piše

I najprije se začudim jer sam ga uopće primjetila.

I onda se začudim pojedincima koji su spremni svaku pozitivnu atmosferu, prve udisaje prema ozdravljenju otežati na sada najgori način.

Začudim se takvom dočeku, a kad ga poznadoh, još više.

Kada danas u toj zaigranoj prepisci pročitam da se Hrvatsko kulturološko društvo (koje smo u međuvremenu osnovali) u Igorovoj viziji trebalo isprva zvati Društvo za liminalna i postkolonijalna istraživanja, da je prvi interdisciplinarni odsjek u Rijeci možda mogao biti zasnovan tek kao ekstenzija sadržaja ostalih odsjeka, i to financirana u suradnji s Norveškim slavistima (), ne mogu, a da se, nasmijavši se zbog svih skretanja i rukavaca, ne začudim ili bolje zabezeknem koliki je put u akademskom i organizacijskom smislu prevalio reformski tim.

- Doći ću u subotu - reče penjući se na mene, opkoračivši me, pa spuznuvši sa kreveta - U subotu? - začudim se: zar bez njenog vrta toliko dugo vremena?

No, uvijek se začudim kada čujem od pojedinih da su razmišljali o svećeništvu ili redovništvu, ali su od toga odustali.

Propustim sve sočne detalje i samo se začudim na početku sljedeće epizode kako je taj tamo neki mrtav.

Nekad sam sebe začudim pa se pitam zašto tamo stanem i pomolim se.

Gotovo svaki put kad odem na Medvednicu začudim se koliko malo je ljudi gore, a i od tih koji tamo naiđu koliko ih se malo ikad mrdne od najlakše pristupačnog i najposjećenijeg središnjeg dijela... ima to, naravno, i svojih prednosti: sumnjam da ima puno svjetskih gradova ove veličine koji imaju takvo brdo tik pred gradskim vratima i da je tako mirno... eto, uživajmo, mi koji to znamo cijeniti

To je razlog zašto se njihovim bojama rijetko začudim, jer nemam nekih fiksnih očekivanja.

svaki put se začudim kad vidim obavijest o nekoj javnoj raspravi u vezi prostornog planiranja ili gupa.... vrlo spretno pospremljena pod tepih na web stranicama nepregledna ili ne možeš fokusirati mišom kartu kao što je slučaj sa ovim planom gdje slučajno otkrijem ponovljenu javnu raspravu

Da vam budem iskrena, dan danas dok pričam s nekim ljudima začudim se koliko malo vjere imaju u očite stvari.

Začudim se kako mi je iznenada pukla pred očima velika i prostrana soba s vrlo ukusnim, upravo gospodskim uređajem.

- I ne mogoh da se ne začudim.

Nu nemalo se začudim, kad opazih pred sobom stihove i to - hrvatske stihove

Jer i ja se nekad začudim kako je moguće da, unatoč tolikoj propagandi kulture smrti, uopće još ima normalne mladeži

Zato jer ne volim fotografirati ljude, fotografije mi ne " ispadnu " baš najbolje, a kad slikam cvijeće ili drugi neki detalj iz blizine, i sama se začudim koliko bolje to izgleda.

Vrlo se začudim, no ipak uzeh: - Pa što ću od ovoga? - zapitam.

Uvijek se iznova začudim što sve tim domišljatim industrijskim dizajnerima padne na pamet.

Iako se nekad začudim samom sebi.

Uvijek se nanovo začudim kako je ljudima ta izraubana tema još uvijek zanimljiva.

Kad čitam ove komentare onda se začudim koliko mi hrvati volimo sami stvarat mitove.

Kad moram tako pričati, gadim se samom sebi, jer ne mogu vjerovati da to izgovaram, ali se onda uvijek i začudim kako s druge strane dobivam pozitivnu reakciju.

Začudim se uvijek kada roditelj s iznenađenjem gleda dijete koje kaže da mu nije problem ujutro spremiti knjige, te da je to razlog svađe svake večeri, jer roditelji baš na tome inzistiraju.

Zatim mi se učini da čitam čitulje, zamjećujem da ponekoga više nema na životu; kod nekih se začudim da još postoje, neki su ljudi kao konzerve s neograničenim trajanjem, mislim.

Sam se sebi gdješto začudim kako je grozno napisana, a što bi Stjepan Babić kazao, strah me je i pomisliti.

Iako, moram priznati da se u zadnje vrijeme počelo malo više pratiti moj rad, i sama se začudim kad vidim da netko nešto napiše o mojim pjesmama ili kad mi netko kaže da je nešto od mojih stvari čuo na radiju.

Hodamo ja i jedna moja frendica.Priđe nam jedna osoba.Nabacimo neku spiku.Sve super, sve 5. A onda mi ta osoba ispruži ruku i kaže: " Drago mi je, ja sam XY. " Onako se začudim i mirnim glasom (a u sebi gorim) kažem: " Već smo se upoznali više puta. " ili " Pa ja te znam, prošle godine smo par puta pričali. " Hm... Tad se zapitam u čemu je problem? Da li sam ja možda nevidljiva osoba? Da li su možda ti ljudi senilni? Ili je možda problem to što odkad znam za sebe, stalno me uspoređuju s nekim osobama.