(1) Tvrtka iz članka 150. stavka 1. i 2. ovoga Zakona nije odgovorna za štetu u okolišu odnosno za štetu nanesenu zaštićenim vrstama ako dokaže da je šteta nastala: kao posljedica prirodne pojave nepredvidivog i neizbježnog obilježja, koja se nije mogla niti spriječiti niti otkloniti, djelovanjem treće osobe iako su poduzete primjerene mjere sigurnosti, iz pridržavanja obvezne naredbe ili upute koja je potekla od javne vlasti, izuzev naredbe ili upute dane nakon emisije ili iznenadnog događaja prouzročenog vlastitom djelatnošću tvrtke. (2) U slučajevima iz stavka 1. podstavka 2. i 3. ovoga članka tvrtka ima pravo na povrat troškova djelovanja na otklanjanju štete u okolišu. (3) Tvrtka iz članka 150. stavka 1. i 2. ovoga Zakona se oslobađa obveze snošenja troškova djelovanja na otklanjanju štete u okolišu odnosno štete nanesene zaštićenim vrstama ako dokaže da u obavljanju djelatnosti nije djelovala namjerno ili iz nepažnje te da je šteta nastala: emisijom ili događajem koji je izrijekom dopušten odgovarajućim aktom, emisijom ili djelatnošću ili bilo kojim načinom korištenja određenog proizvoda tijekom određene djelatnosti za koju dokaže da se na temelju stanja znanstvenih i tehničkih saznanja u trenutku nastanka štete u okolišu nije smatralo vjerojatnim da će prouzročiti štetu u okolišu.