sve ispod branimirove su trase s tim ciljem. pored autobusnog kolodvora nas nitko osim blejavih putnika sa koferima ne vidi. promet je ionako blokiran gore na križanju, stoga zalutalih automobila ima tek nekoliko. na spomenutom raskrižju, kao i dolje na križanju sa branimirovom ti se svaki put (idući pogled malo zastani i baci pogled slobodno) odvoji po nekoliko grupa ljudi, i to je osipanje o kojem ti pričam. dalje po vukovarkoj se ne pridružuju nitko. lokacije? zato i jesmo tamo, pitaj načelnika u MUPu i pojedinačne civilce infiltrirane na čelu kolone: kod strojarske nas vidi i čuje bogtepitaj tko. kod zgrade plive samo ekipa iz one birtije na ćošku prekoputa. kod palače pravde nitko, kod lisinskog također, onda ti eto još jednog raskrižja predviđenog za osipanje, pa je tu još jedna zamračena zgrada na broju 78 prekoputa također zamračenog gradskog poglavarstva, pa onda dolazi miramarska kao još jedno rakrižje za osipanje, zgrade fine i reiffeisen banke također u mraku i u to vrijeme napučene samo sa portirom i zaštitarom. nabrajaj dalje sam zgrade u mraku. kilometraža do savske je prilična i stariji otpadaju, malotko nas na tom potezu vidi dok si masa lijepo bubnja i fučka u podijeljene fučkaljke - shvaćaš zajeb? umjesto da se vrtimo po centru i kočimo promet satima, vadimo ljede na prozore i glasnom porukom tražimo pad vlade, mi svaki faking put hodamo po vukovarskoj između zamračenih zgrada, idemo u savsku vikat mudriniću da je lopov a zaboravljamo koja garnitura nas je dovela do ove situacije: oni koje posjetimo na trgu žrtava fšizma, gdje im izvičemo ono što treba ali onda se fino i krasno maknemo iz centra i ostavimo grad na miru.