Uvaliti se u ovo živo blato i praviti pitu od dreka pa čekati da zabiju nož u leđa kad im se prohtije.

ne, poanta je u tome što kad tip radi gluposti, dečki to gledaju sa dozom simpatije, a ako žena pokuša biti simpa drugima, već će se naći najmanje dvije koje će ju tračati i tražiti pogodan tren, da joj zabiju nož u leđa. zato mi je to baš ogavno što se tiče strane žena. nekak nisko..

ah... tužno je da se daš nekome do te mjere da i nakon što ti zabiju nož u leđa 2 - 3 puta, još uvijek imaš vjere u ljude i nade u dobro i spreman si opet podmetnuti svoja leđa za to isto ljudsko smeće koje te već sjebalo. pardon my french...

Bar vam je covik reka istinu sta misli i sta vas pripada, nije od onif fincukastih koji ti fino odgovore pa ti zabiju nož u ledja.Mislim na sve ove navodno kulturne politicke lopove (smeca).

Djeca su divna i krasna, najčešće o njima pričamo kao o čistoj poeziji i ljubavi pur, ali što kad odrastu pa nam zabiju nož u srce?

Mnogi pod izgovorom« ti nećeš nikad uspjeti »bez problema pragmatično, a neki i u potpunosti postaju nelojalna konkurencija, zabiju nož kolegama, kao več navedene estradne zvijezde.

iskreno imala sam svakakve prijatelje i još ih imam one dobre i loše.... svoje loše prijatelje smatram one koji ti zabiju nož u leđa kad ti je najteže tj. dok te trebaju iskoristit će te maksimalni i onda se povući iz vašeg vidokruga a dobri su oni koji su uvjek tu sa kojima djelim i dobro i loše, ljudi koji samnom djele svoju sreču i tugu.... koji su uvjek tu... da me razvesele kao i ja njih, kojima nije problem slušat o mojim problemima, koji mogu moje suze izbrisati i staviti mi osmjeh na lice... prijatelji su Božji dar ko anđeli koji su uvjek tu i čuvaju nas...

Čega i zašto se bojimo? Jesu li svi naši strahovi opravdani? Nije li strah ogledalo duše? Smatram da sam dobar čovjek jer se trudim biti dobar čovjek.Možda sam u nekim situacijama malo ne racionalna i emotivno ne stabilna prevladati neke situacije ali sve u svemu smatram se sposobnom nositi sa životom.Najveći strah je onaj na koji ne možemo utjecati kao npr. da li ćemo ozdraviti, ili nešto s poslovne strane gdje ne ovisi o nama samima neki ishod.Situacije kojim ne možeš vladati u kojim sam nemaš kontrolu u meni izazivaju najveći strah jer ne znam što će biti, kako se ponašati a najveće situacije takve vrste su ljudski odnosi.. Gdje bez pokrića moraš vjerovati.. Gdje se oslanjaš na riječ tvog prijatelja ili sugovornika.Postoje situacije gdje smatraš da si izdan i da ne smiješ nitkome vjerovati jer ti zabiju nož u leđa ni krivom ni dužnom..

Razmišljala sam zašto ne napisati nekoliko riječi o neregistriranim i registriranim komentatorima koji su u zadnje vrime uredno ostavljali linkove po blogovima u kojima se spominjem i ja.. Iako je spomenuta Sjena.. ovdje na ovim prostorima ona je Ja.. sjena je Ane.. I zato neću je braniti jer je nemam od čega braniti.. ali ću napisati nek se zna da nisam budala.. možda sam stara baba ako su babe žene od 50 onda jesam.. ali se ne osjećam tako... belj svima koji tako misle.. veliki belj onoj čije mailove još uvijek imam a puni su slatkorječivosti.. u nekima ima i suza i straha o gašenju bloga.. bezbroj pitanja zašto te nema kod mene.. savjeta zašto nekome ostavljati komentar iz straha da ne serka po tebi.. tamo sam bila Sjenica sada sam stara baba.. babuskara... teško bi joj bilo izgubiti me... tko bi mene mogao uzeti na zub.. pa ti draga moja.. eto tko.. neću te spominjati nickom ni starim ni onima iza starog.. prepoznati ćeš se sama a to je dovoljno da znaš da znam.. tu si i nakon izjave da više nećeš pisati na blogeru.. naravno tu si pod drugim nickom ali veoma prepoznatljivog stila... žao mi je samo ako te negdje čitam i komentiram a da te nisam prepoznala... to je još jedan dokaz da si odlična glumica... znam da me i sada pratiš i uredno čitaš moje ja ih zovem nebuloze a to su skromne i razumljive riječi... ja pišem kako pišem.. jednostavno sam svestrana osoba... pišem o svojoj stvarnosti.. ne krijem se.. otvorena sam za sve možda i previše u ovom svijetu u kojem sve vrvi od ljudi koji ne prezaju od ničega.. čekaju trenutak da ti zabiju nož... sreća je da je takvih manje nego divnih ljudi... u realnom životu imam dosta poznanstava.. ne triba se razbacivati s prijateljima jer pravih prijatelja čovjek ne može imati puno... svojim šarmom i duhovitošću.. toplinom osmjeha i blagom riječi.. osvojim.. nisam kriva zbog toga ali isto tako ljudima se ne pokazujem za ono što nisam.. to sam ja.. takva sam...

Ne brinite se: to je kultura, a u kulturi su novci maleni; za razliku od naših političara i poduzetnika, kulturnjaci vam zabiju nož u leđa za hiljadu ili dva eura, tako da nisam na velikom gubitku.

A da mu i zabiju nož u leđa, opet ga ne bi sustigli.

A ako ne budem imala sreće još ću završiti na nekom poslu gdje će ljudi jedva čekati da mi zabiju nož u leđa.

Samo moraš paziti na osnovna pravila sigurnosti: ne smije biti svjedoka, po mogućnosti ni geografskih ili vremenskih poveznica između tebe i dotičnog ševca, nikom na svijetu ne smiješ reći ništa (ni najboljoj prijateljici, takvi ti obično zabiju nož u leđa u najgorem trenutku), i moraš si osigurati dobar alibi za vrijeme provedeno u konkrevetnoj situaciji.

Postavlja se jednostavno pitanje: Odkuda pravo gradu Rijeci da i dalje poslovne prostore otete otimačinomn iznajmljuje tom Paviću ili bilo kojem drugom njihovom sitnom potrčku koji glumata velikog gazdu (dok mu ovi ne zabiju nož u leđa).

Samo me interesuje šta će uraditi kda mu UNECO stručnjaci zabiju nož u leđa.

Ja sam dugogodišnji obožavatelj Gorana i sa nekim stvarima i mene je razočarao, pogotovo kad je Split u pitanju.Da imam milione kao on ni na jednom mjest u svitu ne bih živio nego samo u Splitu.Svaka čast Zagrebu ali nikad ne mogu shvatit Dalmatinca koji ne mora radi egzistencije, živit u Zagrebu a ne u Dalmaciji.Njegovo varanje je njegova osobna stvar i samo lešinari mogu o tome razglabati, a koliko njih u potaji radi takve stvari sam dragi Bog zna.I ako je Goran i Dražen srbin daj nam Bože što više takvih Srba., a ne onih uglančanih i finih, a samo čekaju priliku da nam zabiju nož u leđa.A vi dragi komentatori ovog bloga koji i dalje pljuju po Goranu i svim uspješnim sportašima samo ste ljubomorni na njihov novac i uspjeh i svoje male neuspješne živote pokušavate ovakvim blatnjenjem opravdati.Vrhunski sporatši i njihove zarade su natopljene sa znojem i velikim odricanjem i na to se ne gleda sa zavišću već sa poštovanjem.Radije blatite mafijaše, političare i lopove koji dolaze do ogromnih profita preko leševa malih ljudi.Biti talentiran za vrhunska dostignuća u bilo kojem sportu je samo jedan od Božjih talenata. (Marin 29.04.2008., 14:08:02)

Ali zato su vrlo vješti glumci i lažovi... pa im je lako povjerovati.. i ne primijetiti kad ti zabiju nož u leđa...

Uglavnom, da sad ne ponavljam sve mučne detalje jer mi je stvarno zlo od njih, ne samo da su isti oni kojima sam pomogla samo iz razloga što sam im bila u prilici pomoći prvu priliku iskoristili da mi zabiju nož u leđa, već su tvrdili (valjda da umire vlastitu nečistu savjest) da sam to napravila iz vlastite koristi (iako mi nisu mogli objasniti koja bi to korist bila).

No, život je zajebana zvjerka i pun je pogrešnih odluka, fizičkih ozljeda, sukoba s ljudima koji ti žele dobro i prijateljevanja s ljudima koji samo čekaju da ti zabiju nož u leđa.

Kerum nije najsretnije rješenje no najbolje sa ozirom na ponuđene kandidate, Nije obrazovan ali što se tiče ostalih karakteristika je svjetlosnu godinu ispred ostalih kandidata, barem iskreno kaže hoštaplerima što im spada, dok to takvi rade u celofanu pa ti zabiju nož u leđa.

više ne znam dal je dobro reći osjećaje ili ne.. reći kad boli ili ne.. velika zbrka... pred svojim ljudima ne želim pokazati da mi je teško, ne želim ih zamarati svojim problemima.... želim bit nasmijana, sretna.. makar znam u sebi.. da me to potiho izjeda.... ovih dana jednostavno mi nije bilo ni do čega... nikuda nisam išla.. nit čula ikoga... već sam samo bila doma.. jer to je zbilja jedina stvar koja je ok.. koja me ne muči.. i kao trebala mi je samoća.... trebao mi je mir... trebala sam si neke stvari posložiti.. i da.. jesam se promijenila.. i to će tako valjda ostati.. sa svih strana pristisci... ovo, ono.. a ja to ne mogu pohvatati... svi me sve više iznenađuju.... ljudi pljuju jedni po drugima...... a znam da će i za mene reći nešto loše... sigurna sam u to.. ali boli me kad je to u vezi mojih prijatelja... kakav god da je prijetelj, moj je prijatelj.... znam i sama da sam ponekad znala biti zla.. al opet to ne može bit tako.... sada nakon svega još i moguće da mi ti prijatelji zabiju nož u leđa.. pogotovo sad dok sam osjetljiva... slomljena.... ovo je još jedino mjesto gdje pokušavam ispuhati svoje misli.. samo da mi bude lakše... nadam se da će ovo sve proći.. i da ću biti barem malo više ok... jer znam da sama sebe dosta mučim... i nisam više sigurna što je dobro.. a što ne...

Osnujmo četvrtu stranku koja će svakodnevno obasipati našu milu premijerku ovakvim pismima, pa ako ima nešto između grudiju, samovoljno će otići sa svim jatacima koji samo čekaju priliku da joj zabiju nož u leđa baš kao u Glembajevima, odn.škare.

Kad ti zabiju nož u leđa, nemoj reći da te nitko nije upozorio.

Svi se mi nekad prevarimo u procjeni, SVI smo mi nekad pijuni igre koju igra netko drugi, svi smo mi nekad lutka na koncima koje drže ljudi koji nam na kraju zabiju nož u leđa i nestanu u nepovrat..

Predugo prelaziš preko nekih stvari, koje bi malo ko otrpio, ili prešao preko njih, a onda ti zabiju nož u leđa kao grom iz vedra neba..

I zato bi poručio ovim mračnim umovima koji jedva čekaju da nekome zabiju nož u leđa da podivljam na ovakvo bezočno rušenje hrvatskih svetinja

Kako i nećemo kada se u današnje vrijeme događa da ti i neke osobe iz vlastite obitelji sasvim solidno zabiju nož leđa ili ti ga ne zabiju, ali te zato godinama perfidno bockaju, hodajući po rubu strpljenja.

U tu svrhu služe one toliko lijepe riječi kakvima se ljudi inače međusobno razbacuju, vrebajući povoljnu priliku da nekome zabiju nož u leđa

" VI " su ljudi koji jedva čekaju da mi zabiju nož u leđa, koji če mi iz usta zalogaj uzeti, koji če mi i zadnju paru iz đepa uzeti, koji če se smijati kad ja plačem....

Ameri bi time kupovali vrijeme do nekog raspleta situacije u Iranu, ili dok se stanje u Iraku dovoljno smiri da mogu i na Iran bez da im tamošnji Šiiti zabiju nož u leđa.