Jučer sam nas gledala i uvijek mi je žao što nemam kameru pri ruci da zabilježim sve trenutke, jučer je svijetlo bilo iza nje, radilo joj je obris lijep, imala je nekakvu zamišljenu facu, meni poznatu:) stvarno bio lijepo zabilježen trenutak, meni bi puno značio, kao i da smo snimale sve naše suze radosnice, i tuž nos nice, ceo svet što smo prošle, da zabilježim smijeh, teturanje, neukusno smijanje, smiješne reakcije, svaku ispijenu pivu, đeki, lozokolu, ghm ghm.. večer na boxu i gledanje zvijezda uz kakvu sentiš mjuziku, branje cvijeća, fini mini juhe u motovunugradu, svaki trenutak kad se volimo beskrajno, pljuvanje i poštapalice nove i stare, uf da. sjetih se da bi htjela snimiti i svađu najveću na svijetu u motovunu, uuu.. to je bilo krvavo:)) također, spavanje po svakojakim mjestima, oh.. volim kad je ona uz mene jer znamo što želimo i di i kako.. odma. i to cemo dobit. u njoj je jedan dio mene u meni jedan dio nje, i onda je to kao kad imaš televiziju ali ne radi zvuk ili kad imaš televiziju i samo čuješ zvuk i nevidiš sliku, e to je to.. falila mi tica jučer prekjučer kad vec u zgu, lijepo je kad osjetim da mi fali, znam das se možemo oraspoložit bilo kad od najglupljeg dana stvorit dan poseban i vrijedan sjećanja, volim ja ticu soju, da..