Britanska debitantica Zadie Smith nominirana je u kategoriji »pretvoreno iz tiska« za roman o trima generacijama triju londonskih obitelji, pod naslovom White Teeth.

Na listu najboljih prema izboru iz 1993. ušli su Hanif Kureishi, Ben Okri, Helen Simpson, Tibor Fischer, Alan Hollinghurst, Jeanette Winterson, a na posljednjoj listi objavljenoj 2003. pojavili su se Monica Ali, Toby Litt, David Mitchell, Zadie Smith i Hari Kunzru kojeg ćemo u Booksi ugostiti 16. svibnja 2007. u večernjim satima.

Čita engleske romane, Zadie Smith i Iana McEwana.

Na kraju, Ian Jack žali što Joshua Ferris nije na popisu, jer je njegov prvi roman bio jedini različit od drugih po tome što me potaknuo da se glasno smijem, i to dosta često. Nema glasnog smijeha među vrhunskih 21. Dvadeset i jedan Apolon, ni jedan Dioniz. Zašto toliko tuge, ljudi?, kao što se pita Zadie Smith.

Zadie Smith je, na čuđenje mnogih kako netko tako mlad uspijeva napisati tako višeslojan roman, na perfidan i istovremeno brutalno iskren način raskrinkala religijske ekstremizme i bijelih i obojenih Engleza.

Zadie Smith rođena je kao Sadie Smith 1975. u sjeverozapadnom dijelu Londona gdje uglavnom obitava radnička klasa.

Nakon dviju antologija jedne erotske (Piece of Flesh, 2001.) i druge koja periodički predstavlja najtalentiranije studente Oxforda i Cambridgea (The May Anthologies, 2001.), britanska književnica Zadie Smith predstavlja treću knjigu koju je uredila njezina vješta urednička ruka. (Spaljenu djecu Amerike, 2003. uredila je s Daveom Eggersom.)

The Book of Other People zbirka je priča u kojoj Zadie Smith predstavlja dvadesetak ponajboljih pisaca svoje generacije s obiju strana Atlantika.

Zbirka se odlikuje, kako brojnim sjajnim mlađim piscima, tako i promišljenom uređivačkom politikom kroz koju je Zadie Smith pokušala dati presjek različitih recentnih poetika i postupaka.

Naime, Zadie Smith je od zastupljenih pisaca naručila priče o jednom liku (po njihovom izboru), nadajući se pritom da će više obrada iste teme rezultirati zanimljivim prikazom različitosti stilova i pristupa angažiranih književnika.

Kao što je već poznato, Zadie Smith glasi za osobu koja se zna odjenuti.

Zadie Smith treba čestitati na dijalozima, koji ovu dugu (povremeno zamorno dugu) prozu čine dinamičnijom, prijemčivijom.

U prijašnjim intervjuima, koje je dulje vrijeme izbjegavala nakon što se 2000. godine proslavila romanom Bijeli zubi, Zadie Smith je često izražavala ogorčenost oko ' spektakulariziranja ' pisaca.

Središnju forsterovsku binarnost Zadie Smith gradi na opoziciji Belseyjevih s Kippsovima, katoličkom obitelji iz Londona koja se zbog očeva posla seli u Wellington.

Bijeli zubi, Zadie Smith (2000) Debitantski roman mlade autorice (objavila ga je kad je imala samo 24 godine), smješten u sjeverozapadni London, kronika je tri generacije dviju obitelji bangladeških i jamajčanskih imigranata u kojoj su na nezaboravan način raskrinkane sve vrste religijskih ekstremizama.

Howards End je u ovom romanu reinkarniran na istoj razini na kojoj je i produciran 1910. godine: osim što je radnja natrpanija, zasićenija sapunastim peripetijama, i osim što je u nju ugurala pop-kulturu novog stoljeća, Zadie Smith nije ustvari izdigla ovaj hommage Forsteru na neki novi level, kao u kompjuterskoj igrici.

Ali proza Zadie Smith očito je na svakoj stranici nije htjela biti postmodernistički vrckava, nego naprotiv ozbiljna, onako kako je, primjerice, ozbiljan Julian Barnes.

Rasne predrasude i rasni identitet tema su trećeg romana Zadie Smith O ljepoti.

Kritika se uglavnom složila oko ocjene da je zbog svog transatlantskog međurasnog iskustva (provela je dvije godine kao gostujući profesor na Harvardu) i uspinjanja do anglo-američke elite Zadie Smith tako dobro ocrtala obitelj Belsey i obitelj Kipps koji su personifikacija suvremenih anglo-američkih crnih elita.

Između te dvije obitelji Zadie Smith razvija pravi kulturološki rat.

Kod nas je zastupljen u Spaljenoj djeci Amerike, antologiji Zadie Smith kojom ona predstavlja devetnaest ponajboljih mladih pisaca iz SAD - a.

Kunzru je slavljen kao novo pomodno lice britanskog izdavaštva te uspoređivan sa Zadie Smith (Bijeli zubi), no pokazalo se da pompa nije bila neutemeljena.

Diana Evans (na slici), tridesettrogodišnja spisateljica nominirana je za svoj poluautobiografski debi, roman " 26 a " koji su mnogi kritičari usporedili s " Bijelim zubima ", debitantskim romanom Zadie Smith.

U članku naslovljenom Generacija Zašto? (Generation Why?) se Zadie Smith, koji predaje engleski na Harvardu i koja je samo desetljeće ili nešto više starija od Zuckerberga, žali da naš ogoljeni, umreženi Ja ne izgleda slobodniji već samo više posjedovan.

Zadie Smith je čak previše samokritična i stroga prema svojim romanima.

Rowling u svijetu književnosti za odrasle " The Casual Vacancy " donijela je toj spisateljici nominaciju za britanskog književnika godine, a konkurenti su joj Deborah Levy s romanom " Swimming Home ", ovogodišnja dobitnica Man Bookera Hilary Mantel s " Bring Up the Bodies " te romani Johna Lanchestera i Zadie Smith, kao i memoari Jeanette Winterson " Why Be Happy When You Could Be Normal? ".

Pa zato što hrvatska književnost spada u red tzv. malih književnosti, i nema svojeg Dostojevskog, Flauberta, Hemingwaya, Joycea, Grassa, Calvina, nema čak ni svojeg Orhana Pamuka, Zadie Smith ili neki drugi znak za identifikaciju i prepoznavanje.

NACIONAL: Kako ste uspjeli ovladati engleskim jezikom toliko da vas je spisateljica Zadie Smith usporedila s Vladimirom Nabokovom?

" The Question of Bruno je okej, mislim, ako cijenite multilingvalne, genijalne tipove koji nauče jezik za pola godine, pišu s neizmjerno mnogo humora i stila i onda ih u New York Timesu uspoređuju s Nabokovim ", izjavila je jednom prilikom Zadie Smith o Aleksandru Hemonu (1964.), sarajevskom književniku izrazito popularnom u svijetu, napose u Americi, gdje živi od 1992., i gdje ga, od objavljivanja prve zbirke priča The Question of Bruno (2000.), nazivaju literarnim genijem i novim Nabokovim.

Ne treba nikako zaobići i još jedan dio vezan uz rad Zadie Smith.