nekako gledam po sebi, kad se nađeš u situaciji, kad te se baci u vatru, pokušavaš spasiti što se spasiti da. do zadnjeg atoma snage. brak je zajednica koja se gradila, što duže - jasnije je da se više ulagalo, da je veći emotivni kapital unutra i sl. moj instinkt je išao time da ga pod svaku cijenu pokušam spasiti - čak je i dogovoreni preljub s moje strane imao za cilj da ja pokušam još malo izdržati. da spasimo stvari. mm je znao za lj, isto sam imala neku vrstu otvorenog braka, doduše samo s moje strane (muž ionako ne može). to je bio potez i dogovor na koji smo oboje pristali opet u cilju da sebi produžimo rok trajanja. hoću reći, brak uvijek možeš razjebati, ali to ostavljaš kao zadnju-zadnju opciju.