Kako uvijek cijene kuje i drolje koje im zagorčaju život, napuste ih i nakon svega što učine glume svetice i dobre majke.A oni u strahu šta će one reći, paralelno traže sreću negdje drugdje, liječe ranjeno srce i pate za nikad ostvarenoj velikoj ljubavi.I onda kada im se desi " ljubav " kada misle da su dosegli vrhunac svoje sreće, počinju gaziti i gušiti tu osobu koja im pruži ljubav i kukaju kako su jadni i nesretni i kako nisu zaslužili da budu sretni, niti zaslužuju blagodati ovoga života i to sve dok... ponavljam.. ista ona kučka koja ih je uništila i nabila im volovske rogove... uživa kao kraljica i boli je qurac što je netko tamo opsjednut moralnim načelima i što je netko tamo toliko uplašen da prihvati sreću koja mu se nudi na dlanu.. pa je u stanju otjerati onoga kome je stalo, onoga tko bi podijelio s njim i dobro i loše... onog tko bi preplivao mora i preletio planine samo da bi sreća bila obostrana i da postanu jedno.E, pa dragi moji muškarci.... dok se vi ustručavate, dok se vi bojite i dok mislite kao to nije u redu... proći će vlak... odletjet će avion... u nepovrat,...