Zagorčevo ime je na suđenju za ubojstvo Pukanića spomenuo i prvooptuženi Robert Matanić.

Zagorec nije naveo tko su mu politički neprijatelji, a austrijska policija ga to vjerojatno nije ni pitala, jer i nije odveć upućena u eventualno Zagorčevo političko zaleđe u Hrvatskoj.

Interesira ih kakvo je točno Zagorčevo svojstvo u njima, kako posluju, kako i u koje projekte investiraju, te kakvi su prometi po računima i ostvareni profiti.

Snježana Šiprak je na raspravi koja je održana na Županijskom sudu u Zagrebu, na pitanje koje joj je Petrač postavio izjavila da je imala punomoć za kupnju i prodaju nekretnine u Zagorčevo ime.

Ipak, u svemu tome Nacional je doznao jednu ekskluzivnu stvar, koja bi mogla ubrzati cjelokupni proces oko Zagorca - navodno su naša policija i odvjetništvo pronašli trag gdje je završilo famozno Zagorčevo drago kamenje.

Rončević nije htio komentirati Zagorčevo uhićenje i izručenje Hrvatskoj, kao ni izjave odvjetnika Zvonimira Hodaka.

Zbog svega toga u međuvremenu je u Zagorčevo ime podnijela i tužbu Europskom sudu za ljudska prava.

Naime, projekt Prebendarski vrtovi, koji je u partnerstvu s Kaptolom vodio Zagorec, financiran je hrvatskim krvavim novcem s tajnih računa u Lichtensteinu, a i nakon hrvatskog zahtjeva za Zagorčevo izručenje, Katolička crkva nije raskinula partnerstvo sa Zagorcem, nego je omogućila Zagorcu da u tajnosti fiktivno prebaci vlasništvo projekta na off shore tvrtku Sintra Invest Establishment u Lichtensteinu, preko koje su obavljane operacije pranja novca s tajnih računa u Hypo banci, a ta je firma bila osnivač tvrtke Molteh koja je bila partner Kaptolu u projektu Prebendarski vrtovi.

Najmanje poznato Zagorčevo ulaganje, jest kupovina kampa Veštar u Rovinju i obalnog zemljišta u istoimenoj uvali - veličine 97 tisuća četvornih metara.

Zagorčevo uhićenje njega je iznenadilo, a njegovi odvjetnici posebno zamjeraju austrijskoj policiji što ga je uhitilo dvadesetak pripadnika specijalne policije, i to pred njegovim četverogodišnjim sinom, koga je to šokiralo.

Zagorčeva austrijska odvjetnica Elisabeth Rech podnijela je u njegovo ime ustavnu tužbu s prijedlogom privremene mjere, kako bi se pokušalo spriječiti Zagorčevo izručenje.

Hodak tvrdi da je Zagorčevo izručenje namjerno tempirano za prošli petak, kako bi se preko vikenda mogle riješiti sve tehničke pojedinosti vezane za izručenje, te kako bi ustavna tužba postala aktivna tek kad Zagorec bude u rukama hrvatskog pravosuđa.

U Hrvatskoj danas postoji opravdana bojazan da je Zagorčevo izručenje, koje je bilo samo pitanje pravnih formalnosti, doista postalo vrlo upitno.

Iako se bez te službene obavijesti nije moglo poduzeti ništa oko uhićenja generala, Ministarstvo je već pripremilo zahtjev za Zagorčevo izručenje nakon kojeg ga čeka pritvor.

No, Matekovići navodno posjeduju fotografije na kojima su sporni dragulji, ali i još neki dijamanti koje su oni, prema vlastitim tvrdnjama, prodavali u Zagorčevo ime.

Nekadašnji lider Republike Srpske, kojem se sudi i za genocid u Srebrenici, Zagorčevo je ispitivanje tražio jer je bio osoba u hrvatskoj vlasti s najviše saznanja o dostavama oružja bosanskim Muslimanima.

Jurilj je bio posrednik i poslovni partner generala Zagorca u poslovima kupovine zemljišta vrijednog nekoliko desetaka milijuna eura u Dubrovniku, kada je vlasnicima zemljišta navodno isplatio spomenuti iznos u Zagorčevo ime.

Čim je Maria Berger u petak ujutro 26. rujna potpisala ekstradicijski nalog, policija, koja je i dotad u stopu pratila Zagorčevo kretanje, krenula je u izradu operacijskog plana njegova uhićenja.

Kad je tajni snimak sastanka dopao u ruke austrijskom pravosuđe, ondje su bili osupnuti tim balkanskim dilovima, što je zamalo onemogućilo Zagorčevo izručenje.

Posljednji manevar bila je žalba austrijskom Ustavnom sudu tužbu, kako bi se spriječilo Zagorčevo izručenje no on je ipak izručen 1. listopada. (index.hr)

Obitelj Hodak je, dakle, baš kao što je to bio i Ivo Pukanić, bila usko povezana s Aferom Hypo, odnosno iz ovog obavještajnog izvješća jasno proizlazi kako je Pašalić angažirao Zvonimira Hodaka da bi spriječio Zagorčevu nagodbu s Austrijancima, odnosno austrijskim pravosuđem, te kako bi nadzirao o koordinirao Zagorčevo postupanje u vremenu do izručenja Hrvatskoj.

Zagorčevi odvjetnici žalili su se i Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, sve kako bi Zagorčevo izručenje Hrvatskoj što više otegli.

Upitao je Zagorca i za kuću na Pantovčaku 73, tvrdeći da mu je Zagorec dao novac koji se poslije koristio za kupnju te kuće, u kojoj su druge osobe bile paravan za Zagorčevo vlasništvo.

U početku smo preko Bindera pokušavali dogovoriti neku nagodbu, upozoravali da Zagorčevo ponašanje ugrožava cijeli projekt, ali smo u jednom trenutku shvatili da je jedino rješenje da se njemu ponudi izlazak iz projekata, a da mi s novim partnerima nastavimo dalje.

I u redu je zatvarati ratne profitere, pljačkaše i ostale kriminalce, ali to treba napraviti nakon nepristranog suđenja, koje je u suprotnom farsa za javnost što mislim da Zagorčevo suđenje i jest bilo, uz predočenje neoborivih dokaza i uz svjedočenje jednog ili više vjerodostojnih svjedoka, a ne zakletih neprijatelja i tajnica koje su od istog tog neprijatelja dobijale kredite za stan.

Ali, Zagorčevo generalsko časništvo je više nego upitno, pa su i takve tvrdnje upitne...

Austrijski list također piše da ako austrijske vlasti ne povjeruju Petračevim izjavama, moglo bi se dogoditi da Zagorčevo izručenje jednostavno bude odbijeno.

Zagorčevo ime posljednjih se godina često povezivalo s raznim sumnjivim zakladama i tvrtkama registriranim u Vaduzu, glavnom gradu Lihtenštajna, gotovo sve na istoj adresi odvjetničkog ureda Geralda Hoopa u Pflugstrasse 7. Riječ je o tvrtkama vrlo atraktivnih naziva, poput Sambuca Holdings i Espada Holdings, a sve ih je kao i tvrtke povezane s njima obilato u pravilu kreditirala koruška Hypo banka.

Posebni timovi policijske istrage već neko vrijeme provode opsežnu analizu i istragu o tome je li neuspjeh bijega Vladimira Zagorca iz Austrije u Sudan ili Venezuelu i Zagorčevo izručenje Hrvatskoj, razljutilo organizatore bijega bliske ruskim vojnim krugovima koji su potom ubili Ivanu Hodak.

Austrijska policija raspolaže čak i informacijama o tome tko je zapravo Zagorca trebao izvući iz Austrije, kao i informacijama tko je sve u Zagorčevo ime iz njegova najbližeg kruga bio uključen u pregovore o realizaciji bijega.