S odrednicom »festivala suvremene glazbe« što je u svojim zlatnim godinama, a brojeći od nulte 1961, i žario i palio po usijanim glavama, mislilo se tada konzervativnih tradicionalista, embezeovske su mijene bez ostatka trošile glavnicu fizikalno dokaziva materijala, da bi s brojkom od dvadeset i četiri bijenalska ciklusa dočekale i strukturalno i formalno jednako tradicionalistički obojeno priznanje KulturPreisEuropa za tekuću 2007. S pozornice zagrebačkoga HNK prigodnim se slovom pritom KulturForumEuropa spomenuo i utemeljitelja Milka Kelemena, a aktualni su domaćini i organizatori festivala i tom zgodom, kojega li čuda, zaboravili na Branimira Sakača kao barem ravnopravna sudionika tih doista revolucionarnih godina u svjetskoj i hrvatskoj novijoj glazbi.